Među brojnim pristiglim radovima na sedmi međunarodni konkurs časopisa „Avlija” iz Rožaja, žiri na čijem čelu je bio Miloš Ristić, profesor srpske knjževnosti i jezika, izabrao je najbolje, do sada neobjavljene pjesme i priče u regionu za prošlu godinu. Za najbolju pjesmu izabrana je „Strune u dalekim vrtovima” Enese Mahmić iz Kopra. Drugonagrađene su pjesme „Bio sam” Vladana Babića iz Beograda i „Suza oku” Igora Divkovića iz Zagreba. Treće mjesto su podijelili Fuad Hrustić iz Gradačca za stihove „Adžo” i Marija Stjepčević iz Podgorice za pjesmu „Akademski mrav”, dok su sve pohvale zaslužili stihovi „Umro je Bale Jašanski” Dušana Dojčinovića iz Leskovca.
U oblasti proze nagrada za najbolju priču, pripala je Milanu Jovanoviću iz Minhena za pripovijetku „Bela pčela”. Drugonagrađene su priče „Posuđe je ostalo neoprano” autorke Gordane Vlašić iz Oroslavja i „Teskoba”, Dušana Mijajlovića Adskog iz Niša. Treću nagradu su podijelili, Dragan Matejić iz Kruševca i Slavica Maksić iz Beograda za priče „Zavičaj” i „Slika i ton”.
Prvo mjesto među mladim autorima za oblast poezije pripalo je Kaniti Šabotić i Kristini Arsenijević za pjesme „Zašto mi niko ne odgovara”, odnosno „Dnevnik mladosti”. Drugonagrađene su pjesme „Nisam sam, tu je neko” i „Bijeg u snove”, čiji su autori, Edina Malagić i Amina Kuč, dok treće mjesto dijele Amer Drešević i Ajdin Đoković za stihove „Slijepa je ljubav” i „Tlo uspomena”.
Za najbolju priču, među mladim stvaraocima proglašena je „Pričala mi je moja nana” koju je napisala Ema Eminović. Drugo mjesto dijele Dejana Lukić i Kristina Arsenijević za pripovijetke „Srećna Maja” i „Da li je vrijedelo puta”, a trećenagrađena je Aleksandra Petrović za priču „Karneval”.
Najbolji među aforističarima su Vitomir Ćurčin iz Zrenjanina i Dragan Matejić iz Kruševca. Drugo mjesto osvojili su Dušan Mijajlović Adski iz Niša i Živko Prodanović iz Zagreba, a trećenagrađeni su Đura Šefer Sremac iz Rume i Željko Marković iz Čačka.
Autori najboljih fotografija su Nejla Turković i Mela Toskić potom Rabija Bećović i Nermin Hasić, kao i Melisa Kočan.
U saopštenju Ristića se navodi da je na konkurs pristiglo oko stotinu priča i pjesama te da su vrijedno radili da izaberu one najbolje.
– Nažalost, ljudi se sve manje odlučuju da pišu što pokazuju podaci da je čak 90 odsto pristiglih pjesama okarakterisano kao poezija u pokušaju, dok su 90 odsto pripovijetki bile nedovršene, slabe, patetične ili tendenciozne. Godinama pratim konkurs „Avlije” i žiri je zaključio da je poezija ove godine bila mnogo lošija u odnosu na prozu što i ne čudi, jer prozu je teško pisati, a poeziju još teže. Ipak, svi ljudi koji su poslali svoje pjesme nesumnjivo su pjesnici i to se osjeća ali je pitanje da li oni donose nešto novo – navodi Ristić.
On dodaje da se pristigle pjesme mogu razvrstati u nekoliko grupa: artističke, ljubavnopatološke, nostalgične, melanholijske, ratne, mistične, ruralne, monolozi, etnološke...
– Bilo je, kao i uvijek, svjesnog ili nesvjesnog kopiranja, npr. pjesma koja je kopija pank pjesme hrvatske grupe „Termiti” pjesme „Vjeran pas”. I toga ima, eto... Ili, pjesma koja počinje: ,,Noćas su me opet…” što je prvi stih svake strofe poznate Disove pjesme „Nirvana”, ili ,,Jednom je to bilo i nikad više” što je „Gavran” poznata pjesma Edgara Alana Poa, i refren kojom se završava svaka njena strofa – navodi primjer Ristić.
Kao i poezija i pristigle priče se mogu podijeliti u četiri grupe, navodi naš sagovornik. To su: priče sa ljubavnom porukom, sa religijskom porukom, te sa socijalnom i političkom porukom, koje se karakterišu kao ideološki okviri, tendencija da se ispriča neka priča, a ne sama priča koja lagano teče, bez okvira ili rama, čista priča kao što je to kod Selimovića, Andrića, Borhesa.
– Generalno, pristigle priče, sem nagrađenih, pored nedovršenosti, odlikuju pisaje kao za pismeni zadatak, prastare teme, nesavremenost, politikarenje, patetika, sentimenti, melanholija, jeftina nostalgija, ljubavisanje, oponašanje obrazaca čitanja, treće lice priča ili pak prvo lice priča. Međutim, radovi koji su se izdvojili kao najbolji u obje kategorije, izdižu se bar za jedan nivo u odnsu na ostale i to im mjesto zasluženo pripada, a posebno prvonagrađenoj pjesmi – istakao je Ristić.V.Ra.