Knjiga „Njegoš i isihazam” prof. dr Mikonje Kneževića, promovisana je pred brojnom publikom u prostorijama knjižare Matice srpske – Društva članova u Crnoj Gori, u Podgorici. O knjizi su govorili prof. dr Siniša Jelušić, prof. dr Boris Brajović, doc. dr Dušan Krcunović, kao i autor prof. dr Mikonja Knežević. Voditelj programa bio je mr Milorad Durutović.
- Da parafraziram Helderlina koji je napisao „Hriste, suviše mi je stalo do tebe”, pa da stavim u naš kontekst, a značenje je isto, „Njegoše, suviše mi je stalo do tebe”, kao da govori Mikonja Knežević. To se zapravo u implicitnom stavu koji nam ova studija o Njegošu i isihazmu sugeriše u retoričko neizrečenom pitanju kako i na koji način nam je stalo do Njegoša, ko je Njegoš za nas i kako ga čitati, pa onda interpretirati, to je čini se, izrična referenca naše nevelike i ne tako bogate istorije materijalne kulture - kazao je, između ostalog, prof. dr Boris Brajović govoreći o Kneževićevoj knjizi. On je dodao da knjiga „Njegoš i isihazam” donosi jednu neophodnu oštrinu i ozbiljnost u promišljanju Njegoša.
- Kako to da je Njegoš postao problem, ako su u njemu i kroz njegova djela sabrana i ponovo pokrenuta sva naša tradicijska kretanja – naglasio je prof. Brajović.
Doc. dr Dušan Krcunović kazao je da ova Kneževićeva knjiga „izuzetno naučno ostvarenje, djelo visokih naučnih dometa kojim nam je autor bez sumnje približio Njegoša”.
- Mislim da nam je nakon ove knjige Njegoš još bliži. Strogi naučno-istraživački postupak imao je za svoj glavni učinak to što je ona uvijek po malo eterična i maglovita hrišćanska, religijsko-filozofska dimenzija Njegoševog misaonog pjesništva promijenila agregatno stanje što je precizirana i dovedena do tačke opipljivosti, ukoliko je to uopšte moguće – kazao je, između ostalog, dr Krcunović. On je dodao da je ,,pred nama konkretniji, ali time ne manje tajanstveniji Njegoš, utoliko što je tajna religioziteta u Njegoševom pjesništvu u ovoj knjizi odgonetana i dekodirana putem jedne druge tajne zvane pravoslavni vizantijski isihazam”.
- Ono što su bile pretpostavke, nagađanja i nejasni nagovještaji o mogućem Njegoševom susretu sa isihastičkom duhovnošću i rezonancama tog susreta u Njegoševom pjesništvu, uzeto je za predmet kritičkog istraživanja u ovoj knjizi – kazao je Krcunović, dodajući da se autor prihvatio zadatka da stvori uzbudljivu intelektualnu avanturu.
Prof. dr Siniša Jelušić kazao je da „ovo značajno djelo o Njegošu izaziva na raspravu i dijalog, a djelo koje izaziva upravo pitanja i probleme jeste pravo djelo”. Sva ostala djela, mišljenja je Jelušić, koja nemaju takav podsticaj, nemaju pravi značaj.
- Već u naslovu „Njegoš i isihazam”, koji je vrlo otvoren, pokazuje se nešto što je karakteristika postupka kolege Kneževića. Zapravo, on ne teži nikakvim apodiktičkim srodnim stavovima. Poput naslova, u velikoj mjeri, njegovo je istraživanje otvoreno. Ova knjiga je pisana sa izuzetnom metodološkom preciznošću koja je prosto zapanjujuća – kazao je, između ostalog, prof. Jelušić. On je istakao da u okviru knjige „Njegoš i isihazam” postoji nekoliko studija koje nijesu mehanički uklopljene nego proizilaze jedna iz druge.
- Važno pitanje koje proizlazi iz naslova knjige, a na koje kolega Knežević na nekoliko mjesta upućuje, mada ga posebno ne razvija, jeste da li je moguće biti autor isihastičkog spisa, ili spisa koji u sebi uključuje kategorije isihazma, a sam ne biti isihasta? Tako da se pitanje iz naslova može postaviti i tako da se može pitati da li je Njegoš sam kao ličnost i kao autor i sam bio isihasta? - kazao je, između ostalog prof. Jelušić.
Moderator večeri mr Durutović kazao je da se knjiga ,,Njegoš i isihazam” čita lako, ali samo zato što njenog autora odlikuje izuzetna misaona i sintaksička disciplina.
- S druge strane, razumijeva se veoma teško jer referiše na filozofske, teološke i poetske pojmove, figure i probleme, sa veoma složenim nivoima značenja koji se teško mogu razumjeti bez temeljnih interdisciplinarnih znanja – kazao je Durutović.
A.Ć.


Nadilaženje lokalnih okvira

Na samom kraju obratio se autor prof. Knežević.
- Znameniti njemački slavista Alojz Šmaus je ukazao da sam Njegoš daleko prevazilazi lokalne okvire srpske ili čak južnoslovenske književnosti i da se on dobrano i bez hermeneutičke nategnutosti može uvesti u magistralne tokove evropskog pjesništva. Analizirajući neke osnovne teme koje se nalaze u njegovom pjesmotvoraštvu, možemo reći da je Šmaus bio i te kako u pravu – kazao je, između ostalog, Knežević.