Takmičarskom predstavom „Tako je (ako vam se tako čini)” Jugoslovenskog dramskog pozorišta iz Beograda, koju je prema tekstu Luiđija Pirandela režirao Jagoš Marković, započeo je 22. Jugoslovenski pozorišni festival „Bez prevoda” u Užicu. Prije početka predstave u holu Narodnog pozorišta otvorena je izložba fotografija sa prošlogodišnjeg festivala, autora Radovana Baje Vujovića. JPF je otvorila prof. dr Nada Popović-Perišić, koja je otvorila, i kao ministar kulture u Vladi Srbije, podržala prvi festival 1996. godine. Naglašavajući značaj ove manifestacije, odnosno značaj kulture i umjetnosti kao veze između naroda i država ona je, između ostalog, rekla:
- Ovaj festival nastao energijom nekolicine entuzijasta, baš u trenutku kada se već naslućivalo da se ideja zajedništva u kojoj smo živjeli raspada, upravo na toj ideji Jugoslovenski pozorišni festival traje već 22 godine, okuplja umjetnike sa prostora nekadašnje Jugoslavije i potvrđuje da kultura i umjetnost grade mostove razumijevanja i zbližavanja među ljudima. Slogan „bez prevoda” upravo ističe tu ideju o zajedničkom kulturnom prostoru, bez obzira na tragične događaje kroz koje smo prošli i na najbolji način pokazuje da kultura može ono što ne uspijeva politici. Moram da kažem da vjerujem u kulturu i da vjerujem kulturi. Jer kako kaže pjesnik, vrijeme je majstorsko rešeto. Prečistiće ono ove stvari, a neizvjesna je sudbina samo onima kojima kultura nije sudbina. Jer, kultura je temeljno ponašanje jednog naroda naspram svijeta.
Publika je predstavu „Tako je (ako vam se tako čini)” i glumački ansambl u kome su Predrag Ejdus, Jelisaveta Sablić, Branislav Lečić, Nenad Jezdić, Irfan Mensur, Rada Đuričin i drugi, pozdravila dugotrajnim aplauzom. Predstava se svodi na pitanje koliko možemo spoznati istinu o sebi, i da li smo – kako ističe Jelisaveta Sablić – podijeljeni na žrtve i dželate. U razgovorima nakon predstave, selektor Bojan Munjin podvlači da živimo u doba kada se svi strašno upinju da pronađu istinu u politici, društvenim, privatnim, pa i bračnim odnosima. „Ako pogledamo prve stranice novina, društvene mreže, SMS poruke i milijarde pitanja na svim tim stranicama, vidimo da se radi o gotovo histeriji traženja istine: ko je koga napustio, ko je prvi započeo rat. Mislim da pisac ovog komada ni u snu nije mogao slutiti da će 100 godina kasnije biti baš tako”.
Po riječima Predraga Ejdusa očigledno je da danas živimo u ekspanziji post-istine. „Živimo u takvom haosu da je u njemu fantastična mogućnost globalne ili individualne manipulacije. Ljudi više ne znaju šta je istina, i u toj manipulaciji je potpuno moguće da se vrijeme vraća. Tačno je ono što je jednom neko rekao – što više gledam prošlost, to više vidim budućnost. Ona je neizvjesna i opasna, a zahvaljujući ogromnom broju dezinformacija imamo i porast najekstremnijih političkih ideja, na taj način i fašizma i krajnje ekstremnih desničarskih ideja za koje smo mislili da su odavno prevaziđene”.
Prema programu, sinoć je igrana predstava Crnogorskog narodnog pozorišta „Samoubica” po tekstu Nikolaja Erdmana, u režiji Veljka Mićunovića, a večeras je takmičarska predstava Kraljevskog pozorišta „Zetski dom” sa Cetinja „Dokle pogled seže”, autorski projekat Arpada Šilinga.
S. Tijanić
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.
)){kind=small}
