Sigurno ne postoji dijete koje nije u slabo osvijetljenoj prostoriji svojim ručicama pokušalo da oživi na zidu nekog zeca, mačku, pticu... da samo sebi, uz pomoć sjenki ispriča priču. Naročito ako za to ima i drugara... Upravo takvu predstavu, ali na mnogo ozbiljnijem pretposlednjeg dana podgoričkog Međunarodnog festivala lutkarstva publici u KIC-u „Budo Tomović” pružilo je Pozorište za decu iz Kragujevca. Oni su na festival došli sa predstavom „Basne iz senke”, koja je napravljena po tekstovima velikog La Fontena, a koju je režirala Biserka Kolevska. Izvrstan izbor muzike potpisuje Nikolaj Zaharijev. A, kroz priče i pouke La Fontenovih basni, akrobatskom, cirkusko-klovnovskom igrom, i igrom sjenki, formirajući likove životinja svojim tijelima, mališane i roditelje vodili su glumci Darija Nešić, Miloš Milovanović, Milomir Rakić i Vladimir Đoković.
Milovanović i Rakić su nam otkrili da je ova predstava njihov prvi rad u teatru sjenki.
- Zboh toga jeste teže, ali pruža veću slobodu, jer ne znaš za pravila. Zato su tokom rada nastajale neke zanimljive stvari, za koje je i rediteljka rekla da ih viđa prvi put u životu. Jer, radeći slobodno, bez predrasuda, dolaziš do novih otkrića – kaže Milovanović.
Za neke likove životinja bila su potrebna i dva glumca, što traži uvježbanost i koordinaciju.
- Rediteljka je bila prvi koordinator, iz publike. Rad nam nije bio težak jer se svi dugo znamo, neki još sa akademije. Ključno je bilo disciplina, povjerenje i sloboda da probaš. Zato mislim da imamo odličan rezultat – kaže Rakić.
La Fontenove basne imaju jasne, životne pouke, često čak i surove, a glumci ih sa scene saopštavaju vrlo otvoreno, bez zamazivanja očiju i zamajavanja.
- Po reakciji publike, odnosno djece, mislim da su ona sasvim razumjela što je pisac htio da kaže, koje su La Fontenove pouke. One dolaze iz same basne, koju smo mi napravili i atraktivnom i duhovitom, tako da nije bilo potrebe baš potcrtavati svaku poruku gegom i humorom, nego na čist način reći, kako smo mi to i učinili. Na kraju, mislim da bismo gegom i kvazi podilaženjem publici – djeci, čak i pogriješili – kaže Rakić.
A, da li je potrebno djecu konkretno suočavati sa životnim nedaćama i surovostima, daju ovaj odgovor:
- Basne se nalaze u školskim programima. Kod nas je to stavljeno u kontekst cirkusa jer su basne djeci uglavnom dosadne. Imate priču od pet, šest rečenica, koja se završava nekom poučnom rečenicom, i to je to. Kod nas je kontekst zabavan, ali, pouka ne smije biti zabavna, ona mora biti edukativna. Mi smo samo priču približili, ali pouka uvijek ostaje pouka. Odnosno, djeca trebaju da čuju pouku – kaže Milovanović.
Festival je završen sinoć dodjelom nagrada, i koncertom KIC Pop hora, koji je pjevao za publiku i učesnike festivala. Ž.J.
Kao animacija
Kragujevačko Pozorište za decu redovan je učesnik podgoričkog Međunarodnog festivala lutkarstva, a evo i zašto, objašnjava Jelena Stojanović Patrnogić, direktorka ove ustanove kulture:
- Mi svi iz pozorišta ovdje se već osjećamo kao domaći, i jako nam prija ovaj festival, dobro organizovan kao i svaki put. Divni domaćini i divni volonteri, sve je apsolutno za pohvalu - kaže direktorka kragujevačkog pozorišta.
- Ovog puta došli smo s teatrom sjenki, i na našem repertoaru imamo prvi put ovakvu predstavu. Odlučili smo se za ovaj pristup kako bismo na nov, savremen način, tradicionalnim tehnikama prikazali mudrosti nekih prošlih vremena. Pokazalo se da brza smjena kadrova – sjenki podsjeća na animaciju i zato je djecii vrlo prihvatljiva i simpatična – objašnjava Stojanović Patrnogić zašto su ove godine u Podgorici sa „Basnama iz senke”.