-„Trinaestojulska nagrada” je još jedan biser u nizu koje je naš uvaženi vajar Miodrag Šćepanović dobio za izuzetan umjetnički rad i doprinos savremenoj skulpturi. Redovni učesnik glasovitog pariškog „Jesenjeg salona”, umjetnik čije se izložbe sa nestrpljenjem iščekuju kod nas i u evropskim metropolama, rado je viđen stvaralac u svakoj uglednoj galeriji u našoj zemlji, regionu i kontinentu. Šćepanović je od onih stvaralaca koji su vični da kamenu i drvetu, njemu omiljenim materijalima, udahne dušu.
Šćepanović je neumorni stvaralac. Kamen u kojem radi nema pedigre – to je onaj koji mi (oni bez umjetničke iskre u oku) uglavnom gazimo i zaobilazimo. Ali, imao onih koji su odavno otkrili njegov dar, pa tako ovih dana očekuje ponovo poziv za predstojeći „Jesenji salion” u Parizu. Domaćoj publici je prije par mjeseci predstavio svoje novije radove u velikoj postavci u Modernoj galeriji u Podgorici i u Herceg Novom, kao i regionalnoj na izložbi u zagrebačkom muzeju „Mimara”. Kako je za „Dan” istakao, ova izložba ga je ispunila posebnim ponosom, jer je izvanredno pripremljena, a on je ujedno treći naš umejtnik, poslije Voja Stanića i Dimitrija Popovića, koji je izlagao u ovom muzeju.
– Sva dosadašnja priznanja koje sam dobio za umjetničko stvaralaštvo bile su temelj „Trinaestojulske nagrade”. Ova nagrada je iznad svih, jer mi je data na osnovu dosadašnjeg rada, ali i zato što je ona najviše priznanje moje države. Ovo je priznanje koje obavezuje – ne samo umjetnika da stvari, nego i da se ponaša i živi dostojno njoj, i da bi ljudi u njemu vidjeli primjer, a ne razlog za ogovaranja i tračeve – kaže naš vajar.
● Koliko ima nauke u Vašoj umjetnosti, jer kako je rekao biolog Svetozar Savić, takođe ovogodišnji dobitnik „Trinaestojulske nagrade”, tanka je crta između umjetosti i nauke, a istovjetan je doprinos koji umjetički stvaraoci i naučnici daju svojoj državi?
– Sličnost se ogleda u upornosti u traganju na putu ka istini. Kad proučava vino Svetozar počinje svoj put od najranijih sorti. Mene je oduševilo kad mi je ispričao šta radi i čime se bavi. To je isti pristup – počinjem od onog što nađem, a onda idem dalje. Istim se principom služimo. Tako je u svim oblastima – ako se čovjek drži jednog pravca i zna svoj cilj.
Da li je Crna Gora zemlja kamena i drveta, kao što se to da nasluti po Vašim djelima?
– Jeste, ali kamen i drvo koje imamo treba iskoristiti. I to na pravi način. Po ovom kamenu u kojem ja radim svi su gazili i niko ga nije primijetio. Svaki kamen, ako čovjek ima cilj i zna što želi, postaje plemeniti materijal.
● Šta Vi vidite u kamenu?
– Lijepo. Zato uvijek kažem da je kamen plemeniti materijal. Inspiriše me da ga oživim, da napravim od njega nešto što se sviđa meni i svakom drugom posmatraču.
● Niste pretjerano uživali pomoć i podršku države. Sa druge strane, čini se da imate svoj put...
– Ako čovjek voli ono čime se bavi, ako je vjeran umjetnosti, to tako ide. Ako se baci pogled na istoriju umjetnosti, ako ste pročitali išta o bilo kojem umjetniku biće vam jasno da ni u jednom sistemu, ni u jednom vremenu, ne postoje umjetnici koji su uživali u podršci države i društva. Samo je par umjetnika dobro živjelo, ali je riječ o onima koji su plaćani isključivo da stvaraju umjetnička djela. Ostali su bili uporni, samo radili, i radili i stvarali. Neko je imao sreće da povremeno lijepo živi, a neko je preživljavao. Danas se divimo velikim djelima tih majstora.
S.ĆETKOVIĆ
Petnaest godina na „Jesenjem salonu”
● Jedan ste od rijetkih savremenih umjetnika iz Crne Gore koji su priznati i poznati u Francuskoj, moglo bi se reći, kolijevci savremene umjetnosti i zemlji u kojoj umjetnik, kao nigdje drugdje, ima povremeno i oreol...
– Već 15 godina sam prisutan na „Jesenjem salinu” u Parizu, a šest godina na „Salonu francuskih umjetnika” . Tamo u početku nisam vidio mnogo skulptura u kamenu. Uvijek se predstvljam skulpturama u kamenu. Sa druge strane svima je tamo poznato da je kamen nekad bio materijal u kojem su vajari neprestano radili. U međuvremenu se prešlo na terakotu, što mi je razumljivo, jer su tamo materijali veoma skupi i ne mogu ga lako nabaviti. Kupe peć i ispeku svoje djelo od terakote i donese ga na salon. No, poslednjih godina sve više ima kamenih skulptura. Svake godine obiđem cijelu izložbu i uvijek osjetim zadovoljstvo. Jer, ta vrsta dopadljive stilizacije koju posjedujem, kažem dopadljiva, jer se sviđa i onima koji se ne razumiju u vajarstvo, boja kamena, način obrade, čine skulpturu vrijednom, lijepom, dopadljivom. Mislim da je to ono što oni cijene.