Književnica Žana Milutinović, članica Udruženja književnika Crne Gore (UKCG), preminula je juče u Podgorici, nakon duge i teške bolesti. Njene dvije knjige – „Udarac” (2005), i „Erotos” (2017), visoko su vrednovali književni kritičari, ocjenjujući ih kao autentična djela koja su upotpunila savremeno stvaralaštvo.
„Udarcem”, prvom knjigom ispovjedne proze koju je napisala nakon mladalačkih uspješnih ogledanja u poeziji, ona je ostavila trag o istoriji jedne bolesti i načinima kako da se ona pobijedi i da se ne podlegne očajanju i samosažaljenju. Dirljiv je i način na koji se u ovoj knjizi pominju njena rodbina, prijatelji, ljekari, ukratko, svi oni koji su joj pomagali da ostane, pored svega, uspravna u svom okršaju sa podmuklim neprijateljem.
Na vijest o smrti Žane Milutinović, Novica Đurić, predsjednik UKCG, kaže da je možda sve negdje zapisano, u beskraju iz koga nam se u datu uru sudbina povrati kao udarac dobra ili zla.
– Dok su se njeni vršnjaci učili kako živjeti, Žana je još kao vrhunski student prava počela da uči kako se boriti sa opakom bolešću, koja je, više godina nakon što će diplomirati na Pravnom fakultetu u Podgorici, učinila teško pokretnom. Božjim nagovorom oduprla se sopstvenoj predaji, bezbrojnim metodama medicine i alternativne medicine, naučivši sebe da vjeruje. Započela je i usavršila brojne metode autosugestije, da bi se u traganju za sudbinom zaokupirala astrologijom i kako je sama govorila, zanimalo je da li je njena sudbina negdje zapisana i da li se mogla izbjeći. Prodirući sve dublje u tajne astrologije, Žana je jednoga dana otkrila da je kombinacija njenog horoskopskog znaka jarca i podznaka ovna predodredila udarac – kao njenu sudbinu. Iako se godinama opirala, ova balerina duha i nade pri kraju svog iskaza u knjizi „Udarac” shvata da sve je hod što mimo nje prođe i mine. Ako je, možda, nebo beskrajno, onda je Žana vjerovala da joj je u tom sazvežđu jedna zvijezda uvijek bila na dohvat ruke – rekao je Novica Đurić, predsjednik UKCG, na vijest o smrti Milutinovićeve.
Žana je rođena 24. decembra 1961. godine u tadašnjem Titogradu. Do 17. godine živjela je sa porodicom u Sarajevu. Govorila je da su to bili njeni najsrećniji dani života. Proglašena je za najboljeg đaka Osnovne škole „Moric Moco Salom” 1975. godine. Osvajala je značajne literarne nagrade: Prva nagrada na konkursu Kolonije „Lastavice sa autogramima pisaca”; nagrada za najbolji literarni rad, kritiku knjige „Djevojčice”, 1974. godine. Završava Gimnaziju „Slobodan Škerović” 1980. godine, smjer Informatika. Obrazovanje je, uglavnom okončano 1987. godine završetkom Pravnog fakulteta u Podgorici sa prosjekom 9,79. Poslednje angažovanje je bio rad u Ustavnom sudu do 1989, odnosno 1990. godine.
Pisala je horoskope i kako je govorila, trudila se da stvara i lijepa djela. Knjiga „Udarac” nastala je iz potrebe da saopšti sadržaj svoje bolesti zbog koje je bila često u izolaciji. Književni prvijenac našao je ubrzo po objavljivanju publiku kojoj je Žana nastojala da prenese pozitivnu energiju i optimističke misli. Njeni čitaoci svjedoče da je u tome uspjela. Jednom prilikom je izjavila da je željela da ono što je napisala uđe u srca i pod kožu čitalaca, da ih zarazi optimizmom i radom, ako nijesu takvi po prirodi.
– Da ih zarazim stvaranjem koje ih može najbolje ispuniti i ostvariti, kao što sam ja danas potpuno ostvareno biće – govorila je Žana Milutinović o svom „Udarcu”, koji je obilježio njen život i stvaralački put.
Recenzent knjige Momo Kapor, koji je i autor crteža na koricama, zabilježio je da se od svoje 24. godine života Žana Milutinović učila kako živjeti i preživjeti sa strašnom bolešću. Taj strašni Udarac ona je izdržala i sačuvala u sebi ono najdragocjenije – optimizam i nadu da će pobijediti zlo… baš kako i završava svoje djelo.
– „Udarac” je ispovijest uzbudljiva isto onoliko kao što su dramatične ispovijesti svjedoka i učesnika neke velike istorijske bitke – zapisao je te, 2005. godine na Vidovdan, 28. juna, književnik i slikar Momo Kapor.
On je istakao da je Žana Milutinović svoju bitku vodila uvijek hrabro, iako je sve vrijeme bila suočena sa smrću.
– „Udarac” je svjedočanstvo o veličini ljudske borbe protiv zla, koje čovjek ne napada odnekud spolja, već podmuklo, iznutra, kao da ima izdajnika u sebi. Ovdje, naime, nije uopšte važno koja je to vrsta bolesti, multipleks skleroza ili nešto drugo – zapisao je tada Kapor.
Žanino djelo je njeno svjedočanstvo iskreno, do minucioznosti. Prati hronologiju stanja kroz koja je prolazila, kao i dokumentarnu strategiju sa kojom je vodila žestoku borbu. Od numerologije, nauke o brojevima, do narodnih ljekara i filozofskih knjiga koje je čitala vezana za postelju, ona gotovo da nije primjećivala da je vezana za svoju sobu. Živjela je mnogo intenzivniji i puniji život od mnogih. Žana je pronalazila utočište u pisanju, dokazujući da je umjetnost pripovijedanja vječiti azil koji nam ostaje i poslije svega. V.S.
Raskošna i dirljiva ljubavna poema
O „Erotosu” Žane Milutinović pohvalno se izrazio i akademik Matija Bećković. On bilježi da, kada ispuni sve obaveze prema priči koju priča, nastaju lirski vrhunci u kojima se Žana Milutinović očituje ne samo kao rijetka tanana duša, već i kao rafinirani, najređi pisac.
– „Erotos” je čedna ljubavna ispovijest glavne junakinje Sare čije biblijsko ime ima dva sloga koliko i ime autorke Žane Milutinović. Ta ispovijest je i kratki ljubavni roman i kratki dnevnik ljubavi, a sve zajedno raskošna i dirljiva ljubavna poema… – zapisao je Bećković.