Zbirka pjesama ,,Rađanje svjetlosti, znane i neznane” autora Borisa Burića predstavljena je u Podgorici u multimedijalnoj sali Kulturno-informativnog centra ,,Budo Tomović”, u neobično opuštenoj atmosferi. Na promociji su, pored autora, pred brojnim auditorijumom govorili urednik knjige akademik Radomir Ivanović i recenzent mr Bojana Obradović, a samo veče zamišljeno je kao izuzetno zanimljiv razgovor, van svih klišea i ustaljenih pravila.
– Zbirka pjesama „Rađanje svjetlosti, znane i neznane” kompoziciono podijeljena na dva motivski povezana dijela: Svjetlosti znane i Svjetlosti neznane, problematizuje jednu od vječnih tema umjetnosti riječi koja se odnosi na skoro nerješivo pitanje – otkriti ili sakriti misli, gdje se pjesnik nalazi u stalnom traganju za pravom riječju, odnosno za smislom, tj. za svjetlošću – mišljenja je mr Bojana Obradović. Ona je dodala da zbirka, čija retorika naslova upućuje na filozofsku ravan pjesničke riječi, „dokazuje” da je svjetlost, koja je oličena u poeziji, u riječi i postojanju, onaj aktivistički princip koji, bez obzira na dominantno pesimističnu viziju svijeta, asocira na rađanje, mišljenje i stvaranje, što poeziju Borisa Burića svrstava u red estetski vrijednih djela.
– Autor Boris Burić ovom knjigom o rađanju svjetlosti hoće da ukaže s jedne strane na tradiciju, da ima vezu sa tradicijom i to na najljepši mogući način, pomoću svjetlosti. On je tu uzeo dva citata iz ,,Luče mikrokozme”, povezavši ih kao početnu ideju. Nakon toga je uradio sve suprotno od te njegoševske tradicije, jer se autor bavi onom vrstom poezije koju danas nazivamo modernom ili modernističkom, apstraktnom ili intelektualističkom – kazao je akademik Radomir Ivanović, urednik knjige.
Autor je kazao da je poslije dvadeset godina izašla njegova druga zbirka poezije, pojasnivši kako se to desilo.
– Vjerovatno, ona ne bi sada bila tu da akademik Radomir Ivanović nije u jednom momentu naše pripreme rekao ,,ako do tad ne bude gotova nećemo se više družiti”. I tako je i bilo. Morao sam da je završim, uz njegovu pomoć i kritičku i grafičku. Imali smo potrebu da izaberemo dvadesetak pjesama iz prve zbirke, da malo podsjetimo publiku, a akademik Ivanović je bio strog odlučivši da će to biti isključivo njegov izbor. Neke pjesme koje su meni drage, izostale su, ali nijesam se pitao – kazao je autor Burić. On je zahvalio sponzorima, promoterima i publici, a svaki gost je dobio knjigu na poklon.
Nekoliko Burićevih stihova pročitala je Marija Burić.A.Ć.
Piše od 1992. godine
Boris Burić je rođen 1976. godine u Podgorici. Završio je srednju elektrotehničku školu i Višu poslovnu školu na Ekonomskom fakultetu u Podgorici. Pisanjem se bavi od 1992. godine. Prva zbirka pjesama „Dišem zbog sramote, samo tako umijem” objavljena je 1997. godine od strane Međurepubličke zajednice za kulturno-prosvjetnu djelatnost Pljevlja. Zbirka je svojim kvalitetom zaslužila da uđe u izdavački program za tu godinu koji je finansiran od strane Ministarstva kulture. Očekivano, knjiga je naišla na dobar odziv kritike i publike, a pjesme su mu objavljivane i u književnim časopisima „Mostovi” i „Stvaranje”. Ovo mu je druga zbrika pjesama.
)){kind=small}
