Prva izložba skulptora Mitra Živkovića u Podgorici privukla je veliki broj posjetilaca u galeriju „Centar”. Vajar koji se dosad predstavio svega tri puta samostalno, i to crtežima, naime, autor je skulpture „Crnogorski oro” koja je ljetos postavljena u Podgorici, iza Stare zgrade vlade. No, kako kaže njen autor, postavka u galeriji „Centar” dogovorena je prošle godine, pa nema govora da je „Crnogorski oro” uticao na organizovanje njegovog prvog samostalnog predstavljanja u Podgorici.
– „Oro” je u meni živjelo pet godina i po svaku cijenu sam želio da ga realizujem. Bogu hvala, uz pomoć dobrih ljudi završio sam taj spomenik. Nisam imao protekciju, jer nisam poznata osoba, ali su prepoznali moju volju, strahovitu vjeru da ću završiti ovu skulpturu - rekao je Živković.
Da smo u Americi, „Crnorski oro” bi bio od zlata, „ali mi smo takav narod”, kaže on. Shvatio je da ako želi da završi ovaj spomenik mora sam da završi posao do kraja. Tek kad su prepoznali njegov fanatizam, ljudi su mu pružili pomoć, rekao nam je Živković.
No, tematika većine crteža izloženih u galeriji „Centar” povezani su s odnosom majke i djeteta, i nemaju veze sa orom. Njegovi crteži su, kako objašnjava ovaj umjetnik, zapravo njegova recepcija naše sakralnog slikarstva.
– Naš ikonopis sam nastojao da prepričam uobičajenim likovnim jezikom. Ostali radovi predstavljaju ono što sam u datom trenutku osjećao. Tišina, strah, tajne... tematike su koje su me interesovale. Same naiđu te teme. To su zapravo emocije... – objašnjava Živković.
Crtanje je kod nas nepravedno zapostavljeno, pa tako je cijena ulja na platnu visoka, a crteža niska. Međutim, takva podjela je potuno pogrešna, jer crtež je likovna disciplina koja je veoma cijenjena – kazao je on.
Ali, Živković se nije odrekao vajarstva koje je diplomirao na FLU na Cetinju, i usavršavao u Ljubljani.
S.Ć.
Akumulirane vrijednosti čovječanstva
Istoričarka umjetnosti Anastazija Miranović otvarajući izložbu naglasila je da crteži Živkovića odaju snažan individualni rukopis, koji neumitno povezuje sve njegove radove. Autor nudi, kako je istakla ona, pokretačke akumulirane vrijednosti čovječanstva – san, mir, igru, majku, pa rođenje, zajedništvo, ljubav.
Ističući da Živkovićevi crteži sadržajno grade međuzavistan odnos majke i djeteta Miranović naglašava da autor kreće „u širokoj amplitudi arhetipskog”. Sklupčana figura žene/majke u tjeskobnom grču na Živkovićevim crtežima je personifikacija usamljenosti i beznadežnosti, primijetila je ona.
– Zapravo, čini se da je objedinjujući, vezivini element tih značenjskih punktuma identitet, odnosno, integritet. Jer, čovjek današnjice živi istorijske, političke, društvene, i kulturne prekretnice svog vremena, i jedina moguća sigurnost je produkt sopstvenog djelanja, sopstvenih osjećanja, vlastitog unutrašnjeg jezika – kazala je Miranović.
)){kind=small}
