Podgoričko Gradsko pozorište i ove godine priključilo se obilježavanju Evropske noći teatra (European theatre night) izvođenjem dviju predstava.
Najmlađa publika prekjuče je u sali Dodest KIC „Budo Tomović” odgledala najnoviju produkciju ovog pozorišta dramske scene za djecu, komad „Kod Nojeve barke u osam”. Predstava je nastala po tekstu Urliha Huba, u režiji Roberta Valtla. Odraslu publiku, glumci Gradskog častili su predstavom „Porodične priče”, po hit drami Biljane Srbljanović. Komad je zajednički poduhvat četvoro glumaca, koji djeluju i u okviru Teatra mladih - Branka Ilića, Katarine Krek, Branke Femić i Gorana Slavića. Scenografiju i kostime uradila je Vana Prelević, a dizajn svjetla potpisuje Rade Stamenković, dok se u komadu koristi muzika Eda Majke. „Porodične priče” odigrane su doslovno na velikoj sceni KIC „Budo Tomović”, i u toj kamernoj atmosferi, gdje su glumci i publika gotovo u opipljivoj interakciji, ispričana je opora priča o ratnim godinama u bivšoj Jugoslaviji i generacijama onih koji su odrastali u gradskim blokovima bombardovani svim i svačim, a najviše negativnostima u sopstvenoj porodici. Ujedno, Evropska noć teatra bila je povod da se Gradsko pozorište odluči i snizi cijenu ulaznice 50 odsto, što je pored dobre, angažovane priče „Porodičnih priča” sigurno dodatno motivisalo publiku da jedno veče odvoji za teatar.
Nakon izvođenja ovog komada, utisak je da je postignut jedan od ciljeva ove manifestacije. Tačnije, da pozorišta tog dana postaju glavno mjesto susreta, dijaloga, druženja i novih spoznaja kako umjetnika i pozorišnih djelatnika tako i publike. Jer, publika je nakon izvođenja sjedila kao u čudu, očekujući čudo, očekujući neki drugi, optimističniji kraj, ili barem kraj koji bi označio prekid svih negativnosti, koji ih ne bi i dalje naslućivao.
Još sasvim euforičan od izvođenja ovog i te kako angažovanog komada glumac Goran Slavić kaže da je po njemu svaki izlazak na scenu jednako važan kao Evropska noć teatra, da je svaka predstava u stvari noć posvećena pozorištu. Žao mu je jedino što nijesu češće na sceni, naročito sa ovakvim predstavama, dodajući da su „Porodične priče” projekat koji su radili Ilić, Femić i Krek kao svoj magistarski rad, a da im je on u tome pomagao.
- Ovu predstavu radili smo mi glumci, samostalno, i na kraju nam je profesor Boro Stjepanović pomogao svojim primjedbama i savjetima. Uostalom, navikli smo i na akademiji tako da radimo. Nažalost, malo je ovakvih projekata, i ne izvode se baš često, a čini mi se da bi trebalo – kaže Slavić. Po njemu, nedostaju i scene kamernog tipa na kojima mogu da žive ovakvi komadi.
- Prvi put radim ovu predstavu doslovno na velikoj sceni KIC-a, ovako kamerno. I to je jako dragocjeno. Jer, dosad sam igrao ovako blizu publike jednom u Osijeku, a mogu reći da mi je prijatno, jer, ponavljam, dragocjeno je kada je publika ovako blizu, volim to – kaže Slavić.
Aktuelnost komada Biljane Srbljanović je i dalje prisutna, iako je ovu dramu napisala još 1998. godine.
- Mnogo stvari kod nas i u regionu čine ovaj komad aktuelnim. Naročito kada je u pitanju porodica kao temelj društva, a na kojoj se prelamaju sva dešavanja u širem socijetetu. Porodica je narušena, a kroz nju se prepliće i politika, i ekonomija, i rat i anomalije društvene... sve je to razgrađuje, ili gradi na neki nov način. Sve je jako povezano. I na žalost, ova tema biće uvijek aktuelna. Nama, običnim smrtnicima ostaje da radimo i da se trudimo – dodaje Slavić.
No, smatra da pozorište ipak u svemu tome nosi jednu pozitivnu poruku.
- Teatar je tu da nas poduči, da upozorava, da opominjemo. Koliko mi to možemo, koliko u tome uspijevamo, koliko se prave predstave koje mogu biti takve, koje zadiru u bitna pitanja svih društvenih dešavanja – mislim da su nam potrebne predstave koje mogu gledati svi, i onaj što čisti ulicu i direktor – kaže Slavić.
Ž.J.
Noć za pozorište
Evropska noć teatra je noć kada je pozorište u centru pažnje i kada se na skoro svim teatarskim scenama u gradovima širom Evrope može osjetiti veličanstvena igra riječi, pokreta i različitih priča. Ova jednodnevna manifestacija održava se svake godine, treće subote u novembru. Pozorišta toga dana postaju glavno mjesto susreta, dijaloga, druženja i novih spoznaja kako umjetnika i pozorišnih djelatnika tako i publike. Učesnice ove značajne međunarodne manifestacije, koja okuplja i ujedinuje pozorišne djelatnike Evrope su: Belgija, Hrvatska, Crna Gora, Srbija, Bosna i Hercegovina, Češka, Bugarska, Slovenija, Austrija, Mađarska i Slovačka. Cilj je da se u narednom periodu ovom projektu priključe i ostale zemlje regiona i Evrope.