Braća Željko i Mladen Đurović, ugledni i nagrađivani likovni umjetnici koji više od tri decenije žive i rade u Beogradu, u koji su otšli na studidije iz rodnog Danilovgrada, izložbom u galeriji „Most” u Podgorici zatvorili su likovnu turneju po Crnoj Gori, započetu prošle godine u Tivtu. Željko i Mladen Đurović su odlučili da serijom izložbi obilježe svoj jubilej – 30 godina od svoje prve zajedničke izložbe u Crnoj Gori. Počeli su u Danilovgradu, nastavili u Tivtu, zatim u Petrovcu, a postavkom u Podgorici zatvorili su ovu svojevrsnu turneju.
Izložbu je otvorio pjesnik Boris Jovanović Kastel koji je rekao da slike Željka i Mladena Đurovića smatra slikarskom čarolijom.
-To je za mene poezija. Njigove slike nas vraćaju svojim velikim virovima, dubinama, meditacijama, u naš veliki iskon, naš zavičaj, samu našu sudbinu, a to je – svi to lijepo znaju, Mediteran. I kako kaže Pol Valeri: „More, more, vazda iznova”. E, upravo iz tog razloga, za radove Željka i Mladena Đurovića, radove svetog karaktera, nije dovoljno napisati samo prigodni likovni esej, nego reći nekoliko stihova – rekao je Jovanović i odrecitovao pjesmu, za što je dobio aplauz publike.
Mladen Đurović, koji je istakao da tuga, svjetlost, mladost uvijek provijavaju njegovim platnima, voli da publika komunicira sa njegovim radovima.
- Mislim da je ta interakcija jaka, a uvijek me raduje što ljudi primjećuju lica sa mojih platana, kao da su žena na njima zarobljene i hoće da izađu. Često me pitaju čije sam potrete naslikao. Te sam žene sretao u životu. Ne sjećam se konkretno osoba, ali se sjećam lica. Godinama su bile u mom sjećanju, upio sam njigove poglede i onda su se našle na mojim platnima – kazao je mlađi Đurović, koji se pored slikarstva intenzivno bavi karikaturom i ilustracijom.
Mladen Đurović, koji se isključivo bavio slikarstvom, kao i brat u fokusu svog likovnog stvaralaštav stavio je ženu. I dok Mladen slika potrete, platna starijeg brata Đurovića odišu atmosferom Mediterana i fantastikom. U početku je žena bila usamljena na njegovim platnima, ali kako su prolazile godine ovaj slikar koji je između ostalog dobio i nagradu „12. decembar” Opštine Danilovgrad i kao poslednje u nizu fondacije „Momo Kapor”, bogatio je svoj likovni rječnik.
- Lijep je povratak u zavičaj. Život vas odvede daleko od zavičaja. No, kao mlad sam shvatio da se umjetnik mora dokazati u velikoj urbanoj sredini, a tada Crna Gora to nije bila. Shvatio sam da je to Beograd, jer su i drugi centri tadašnje Jugoslavije gravitirali ka njemu. Dalje je bio Pariz i tako dalje – objasnio je Željko Đurović. S.Ć.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.