Tribina „80 godina od početka španskog građanskog rata” priređena je u četvrtak veče ispred Narodne biblioteke u Podgorici, u okviru obilježavnja Dana Radosava Ljumovića, po kojme ova gradska ustanova nosi ime. Profesori Sonja Tomović Šundić i Dragutin Papović podsjetili su na slobodu, bratstvo i jednakost desetina hiljada dobrovoljaca iz svih krajeva svijeta koji su prije osam decenija došli u Španiju da brane ideale svoje mladosti, da kažu „Ne fašizmu”, te borbom zaustave širenje ratnog plamena Evropom. Na poziv Španije odgovorili su mnogobrojni intelektualci, filozofi i umjetnici, pripadnici različitih, i u mnogim slučajevima, suprotstavljenih tendencija i ideologija.
Sonja Tomović Šundić podsjetila je na mlade ljude, umjetnike koji su branili Špansku republiku poput Džordža Orvela koji je zapisao „Španija je tada bila mjesto gdje se sloboda branila, osvajala, stvarala, iskušavala, živjela, udisala”.
- Imate Džordža Orvela, Hemingveja, Marloa koji su neposredno uključeni u Špansku revoluciju. Idu da učestvuju kao mladi ljudi, pisci, intelektualci, njima je to veiki zanos, sa velikim nadama brane republikansku vlast. Kad pročitate njihova djela vidite osudu nasilja u kome strada običan čovjek koji podnosi najveće zlo. Umjetost nas uči istini. General Franko je izašao kao pobjednik Španskog građanskog rata, međutim ono što ostaje jeste milion španskih žrtava. Takođe, tu su i Pablo Pikaso i Salvador Dali. Pikaso je naslikao „Gerniku” jednu od najveličanstvenijih slika napravljenih u slavu žrtava grada Gernika, dok Dalijeva slika „Predskazanje španskog građanskog rata” prikazuje ludilo ideologija, ratova, nasilja. Tamo gdje počinje nasilje prestaje demokratija i to je alfa i omega svake političke teorije – istakla je Tomović Šundić.
Da sjećanje na to vrijeme ne blijedi uprkos decenijama potvrdio je i Dragutin Papović. On je objasnio da je Španski građanski rat, koji je daleko prevazišao značaj Španije i osjećao se u čitavoj Evropi, postao testiranje onoga što možemo nazvati dominantnim političkim ideologijama toga vremena.
- U Španiji, u periodu 1936. do 1939, nije riječ samo o vojnom sukobu, nego o sukobu ideologija, totalitarnih sistema i ideja koje će obilježiti 20. vijek. Imate fašizam, nacizam i komunizam. Najmanje ima demokratije. Na osnovu učešća brojnih pojedinaca, država, pokreta, mi možemo prepoznati domet i značaj ovog krvoprolića. Na primjeru Radosava Ljumovića upravo možemo vidjeti zašto je taj period značajan za mlade komunističke pisce, koji su stvarali i živjeli kod nas. Tadašnja Podgorica tek je nešto više od prosječne kasabe u kraljevini Jugoslaviji. Odbrana Republike motivisala je naše ljude koji su bili opijeni komunističkim idealima. Oni su rat u Španiji vidjeli kao sukob dvije najveće svjetske sile - fašizma i komunizma. Kao komunisti željeli su značajno da doprinesu, jer su vjerovali u svjetsku revoluciju. Jedan od njih je bio i Radosav Ljumović, idealista opčinjen borbom za svjetsku pravdu – objasnio je Papović.
Na pitanje da li je moguće da se istorija napisana u Španskog građanskom ratu opet, na nekom mjestu, ponovo ispiše Papović je potvrdio da takva mogućnost uvijek postoji.
- Španski građanski rat ustvari predstavlja uvertiru Drugog svjetskog rata, jer ovaj najveći sukob u istoriji čovječanstva počeo je onoga trenutka kada više demokratije nije bilo. Istorija ne donosi nužno dobre stvari. Sve ovo može da se ponovi i to u mnogo gorem obimu ukoliko ne postoje sile koje su spremne da se tome suprostave – kaže Papović. VI.R.
Fašizam nije poražen
Pisac Andrej Nikolaidis kazao je da fašizam nije iskorijenjen.
- Svako od nas je sa zebnjom primijetio da je fašizam sve, samo ne mrtav. On je živ, zdrav, i čini se da nikada nije poražen. Kao da oni koji su 45 porazili fašizam nemanu dostojnih nasklednika, i ti njihoi naslednici ako ih uopšte ima, jer su gotovo nevidljivi su prosto pregaženi od strane naslednika onih koji su 1945 bili poraženi – rekao je Nikolaidis.