Veče Matice Srpske i promocija antologijske edicije „Deset vekova srpske književnosti” pokazalo je da je Trg od ćirilice manifestacija istinskog književnog stvaralaštva. Nije ovo skup ispraznih i dokonih ljudi, već ličnosti koje su posvećene literaturi, našoj naciji i vjeri. Ovakvi susreti pisaca imaju višestruku sadržinu, koja se ne ogleda u deklarativnim izlivima prejakih osjećanja i želja, već u promišljenom literarnom sagledavanju ovog trenutka u milenijumskom životu našeg još jednom raskomadanog naroda.
Besjeda akademika Mira Vuksanovića, direktora Izdavačkog centra Matice srpske, dopisnog člana SANU i profesora filozofskih nauka dr Draga Perovića, predsjednika ogranka Matice srpskog u Crnoj Gori, pokazje da je svako vrijeme razumnim i svjesnim piscima određivalo i ponašanje i obaveze, a oni su ih ispunjavali u granicama vlastitih snaga i mogućnosti. najstarije srpske naučne književne i kulturne istitucije,
- Prestavljamo ovu kapitalnu ediciju u Herceg Novom, gradu gdje su stvarali Ivo Andrić, Simo Matavulj, Mihailo Lalić, Stevan Raičković. To je grad gdje je rođen Marko Car, to je mjesto gdje su umrli Marko Miljanov i Miodrag Bulatović, gdje se vaspitavao Njegoš. To je mjesto gdje bi trebalo da bude početak svakog razgovora o srpskoj književnosti. Zato mi je drago što njihova imena govorim ovdje na Trgu od ćirilice, mjestu koje treba da postane i ostane ostrvo ćirilice u latiničnom moru - rekao je akademik Miro Vuksanović.
On je podsjetio da se ove godine zaokružuje 1.355 godina otkako su braća Ćirilo i Metodije bogoslužbene knjige preveli na staroslovenski jezik i pismo, koje je Vuk savršeno uobličio sa 30 slova.
- Čast mi je govoriti o najvećem poduhvatu u srpskoj kulturi kada je riječ o izdavaštvu. Za šest godina objavljena su 72 toma na 35.000 stranica, sa 3.200 karaktera po stranici, od Svetog Save, Stefana Provjenčanog, Domentijana i Teodosija, usmene književnosti, do pisaca koji sada stasavaju. Htjeli smo cjelovit poduhvat, da temeljnik bude na svakom našem tlu. Da niko ne uperi prstom na to što radimo, i da to traje. Krenuli smo od Svetog Save, njegovih knjiga, spisa i pisama, preko Svetog Simeona, monahinje Jefimije, Jelene Balšić. Četiri knjige smo objavili i petu pripremili najstarije naše književnosti. Okupili smo pitalice, poslovice, zagonetke, sve što iskušava našu mudrost i pamet. Dali smo antologiu lirskih narodnih pjesama, u kojoj se stih za stihom, kao dukat za dukatom, niže. Zatim smo sakupili balade uz koje su naše majke i majke naših majki lile suze za bolnim Dojčilom i drugim znanim i neznanim junacima – naglasio je, između ostalog, Vuksanović.
On je istakao da u ovom projektu nije bilo ideoloških ili drugih ograničenja i da je kriterijum bio samo književna vrijednost. Novac je stigao od pretplatnika i ljudi koji su rekli da ta edicija potrebna i da ljudi, posebno u dijaspori, znaju ko su i odakle su. Ministarstvo kulture Srbije se oglušilo o naš projekat, smatrajući ga megalomanijskim - kazao je Vukasović.
Učešće na Trgu od ćirilice je obavezujuće jer je u Crnoj Gori na dijelu besprizorni progon ćirilice i njene spomeničke građe., naveo je Drago perović.
- Iako je i latinica naše pismo, njena apsolutni primat je tirjanski, jer nas osiromašuje za neprocjenjivo blago. Razračunavanje ne samo sa ćirilicom kao pismom već i sa bogatim ćirličnim kulturnim nasleđem je bolno. Edicija „Deset vjekova srpske književnosti” je ono što je Niče nazvao monumentalnim odnosom prema istoriji – kazao je, između ostalog, Perović.
Z. ŠAKOTIĆ
Književnost Dubrovnika je i srpska
U ediciji se našla i poezija i proza Dubrovnika i Boke Kotorske, jer „ta književnost pripada srpskom korpusu”.
- Mada mi ne sporimo ni Hrvatima pravo na njihov dio, iako je, kao je pisao Milan Rešetar, rođeni Dubrovčanin, ovaj jezik se zove srpski ili kako su Dubrovčani govorili „naš”. Bilo je oštrih protesta Hrvata i ovaj projekt je je u Hrvatskoj nazvan „novim bombardovanjem Dubrovnika”, a hrvatsko ministarstvo kulture je preporučilo Ministarstvu kulture Crne Gore da reaguje, jer im navodno uzimamo Njegoša i književnost Boke. Ovi su, ispunjavajući tu preporuku, protestovali, ali mi smo jednim saopštenjem objasnili čiji je to književni korpus.