- Stvarali smo ni iz čega, od bijelog papira, bili kreativni, nevjerovatno se zabavljali, ali u svoj toj zabavi nismo zaboravljali da spajamo dadaizam sa Šekspirom i želju da osvijetlimo velike teme, prisutne u gotovo svim Šekspirovim djelima – ljubav, vlastoljublje, borbu za moć, nasilje. Nismo prezali od toga da pričamo o tim stvarima, dok oko nas bukte ratovi, dok je nasilje u osnovi života još od osnovne škole, nismo se uzdražavali da odbacimo bijele rukavice u koje se obično „upakuju” dječje predstave i da malo direktnije i konkretnija ukažemo na neke velike teme, koliko aktuelne u Šekspirovo toliko aktuelne i danas, u naše vrijeme - kazala je Kristina Stevović za „Dan” nakon praizvedbe dječje predstave „DA DA Šekspir”.
Ovom predstavom zajednički su Kotorski festival pozorišta za djecu, Crnogorsko narodno pozorište i Gradsko pozorište Podgorica obilježili 400 godina od smrti Vilijema Šekspira i stogodišnjicu osnivanja dadaističkog pokreta u umjetnosti.
Kristina je rad na predstavi opisala kao „jedno od najljepših kroz koje je prošla u svom glumačkom životu”, jer je komunikacija sa glumcima Momčilom Otaševićem, Slavišom Grubišom, Jelenom Simić, Sanjom Popović i Dušanom Murićem, koji je osmislio i scenski pokret, sa rediteljem Petrom Pejakovićem i asistentom Mirkom Radonjićem, od početka bila savršena. Spojili su nespojivo - o životnim temama progovorili su sredstvima provokacije i besmisla - postulatima dadaizma.
Djevojčica Stasija Perović kazala je da je predstava bila „odlična, vrlo kreativna, zabavna, smiješna”, a Ivana Nikolić da je najtužnija scena bila ona u kojoj „Slavišu maltretira Kristina”, što je potsjetilo na slike iz njenog školskog života. Sa njima su se složili Katarina Krivokapić i Anastasija Čelanović, dok Marta Borović primjetila da je „bilo super, smiješno i zabavno, jer su se svi maksimalno potrudili”, te da je inspirisana predstavom o Šekspiru saznala više kroz razgovor sa svojom mamom.
Ističući da je dadaizam nastao kao antiratna reakcija vodećih umjetnika Evrope Pejaković je objasnio da je to način kojim je ansambl napravio kopču sa Šekspirom koji isto prikazuje svijet surovo, sa svim užasima, posebno u svojim tragedijama, ali i komedijama, „koje su daleko od slatkih”.
- Dadaizam koristi sva moguća sredstva sa ciljem da zbuni, šokira, isprovocira, to nam je bilo važno, kako bismo „upecali” klince koji prvi put sreću Šekspira, da im to ostavi traga, bez podilaženja, da krenu da ga čitaju. Htjeli smo da prikažemo svijet iz ugla lude ili budale, koja uvijek daje pravu sliku ovog svijeta. „Orkestar luda” na kraju je mali krešendo tog pogleda na svijet – kazao je Pejaković i dodaje da su cijelu predstavu osmislili kroz improvizacije.
- Odlučili smo da izvučemo velike Šekspirove teme i da ih obradimo dadaističkim sredstvima, a da to bude prilagođeno djeci, da im bude zanimljivo, da ostanu zapitana. Tačno je da ovo nije klasična dječja predstava, ali ne moramo uvijek da im „crtamo” stvari, već da probudimo u njima tu zainteresovanost. Djeca su i te kako sposobna da prepoznaju simbole, da razgovaraju jedna sa drugima, da se pitaju i istražuju – navela je Jelena Simić, a Momčilo Otašević je primjetio da su i oni sami u toku nekoliko nedjelja koliko su spremali predstavu „postali djecom, što se i osjetilo u nastupu”.M.D.POPOVIĆ
Dječje suze zbog nasilja
Scena sa Slavišom Grubišom je rasplakala mnogo djece, što je za ovog glumca, kako nam je otkrio, sasvim novo iskustvo.
- Do sada nisam nikada vidio da neko plače u dječjoj predstavi dok igram. I to zbog scene nasilja i surovosti. Ako su djeca shvatila o čemu se radi, pa je kod njih proradila emocija, onda smo uradili baš pravu stvar – istakao je Slaviša.
Dušan Murić je naglasio koliko je bilo teško redukovati materijal koji su imali kako bi stao u dva sata predstave. Ništa manje nije bio zahtjevan zadatak zadržati ozbiljnost, a istovremeno prilagoditi predstavu djeci.