Književnik i književni kritičar Perivoje Popović pripada grupi savremenih pripovjedača, pjesnika, esejista, koji na osoben stilski način u velikoj mjeri, svoj književni opus posvećuju zavičaju – kako geografskom tako i duhovnom.
– Medun je prvi i reklo bi se osnovni zavičaj. Mjesto pjesnikovog vječitog povratka. Otuda i njegov rad „Putokazi besmrtnosti” posvećeni Marku Miljanovu i Petru Drugom Petroviću Njegošu, a tekst je napisan povodom 200 godina od Njegoševog i 180 godina od rođenja Marka Miljanova – rekla je Milica Bakrač na promociji u prostorijama Društva crnogorsko – ruskog prijateljstva „Sveti Georgije” u Nikšići.
Gostovanje Popovića organizovano je preksinoć u okviru tribine „Svobodijada” Udruženja književnika Crne Gore, a o njegovom poetskom, proznom i dramskom djelu govorili su prof. Radoje Femić i Aleksandar Saša Ćuković, književnik i novinar „Dana” i urednica tribine Bakrač.
– Popovićev esej temelji se na mišljenju da su Crnu Goru 19. vijeka više stvarali sveci, mudraci i pjesnici, nego li što su to činili vojnici, političari i državnici. Takva Crna Gora nam je bila zdrav i pouzdan temelj, na koji smo mogli da zidamo i podižemo današnje, sopstveno biće ,,ako jesmo ljudi” – navodi Perivoje Popović. Dodala bih, i ako slijedimo sve etičke kodekse ostavljene u amanet od vojvode Marka Miljanova i Petrovića Njegoša. Ova dva istorijska stožera – Marko Miljanov i Njegoš, znali su jedan za drugog. Ova dva gorostasa, Perivoje Popović pominje u svim svojim književnim vrstama, kaže Bakrač. Ćuković je govorio o Popovićevoj knjizi studija i eseja o domaćim i stranim piscima, ,,Riječi i odjeci”, ocjenjujući da je ona sveobuhvatna, temeljna i pažljivo sistematizovana i da predstavlja nastavak njegovog značajnog književno-kritičarskog rada započetog još knjigom ,,Uzori i savremenici”, i nastavljenog sada već nezaobilaznim djelom ,,Pamćenja i pojave”.
– Vrijednost Popovićevog novog rukopisa na polju domaće književne kritike je mnogostruka. Odabrati, analizirati, zapaziti, komparirati, secirati, uložiti vrijeme, znanje i izložiti sudu javnosti, od velike je pomoći kompletnoj književnoj disciplini kako bi se stekao što jasniji uvid na neprekidnu nit stvaralaštva kako domaće, tako i svjetske književnosti. Uočljiv je autorov poseban i nadasve jasan cilj da istraži i ukaže na mogućnosti uspostavljanja punih relacija vrednosne ravnopravnosti naših stvaralaca i visokih svjetskih literarnih dostignuća. Popovićeva kritičarska ozbiljnost i kompetentnost proizlazi iz njegove impozantne erudicije i savršenog poznavanja nauke o književnosti uopšte, ali i slobodi koja se ogleda u odbacivanju svih dogmi i stereotipa. Uloga Perivoja Popovića u domaćoj književnoj kritici je ogromna. On je postavio već izvjesne domete i time izazvao sadašnje i buduće književne kritičare da pokušaju da ih dotaknu, a vrijeme će pokazati učinkovitost te cjelokupne lančane reakcije koja treba da uslijedi, kaže Ćuković. Po mišljenju prof. Radoja Femića, Perivoje Popović je stvaralac impresivne bibliografije, a njegov opus karakteriše žanrovska, sadržajna, simbolička i uopšte jedna poetička polifonija.
– Njegovo pjesništvo pripada jednoj zaokruženoj autorskoj pojavi koja u ovo naše vrijeme poprilično obilježava književni trenutak i našu stvaralačku zbilju, kaže Femić. Femić ističe da Popović svojim stvaranjem ali i svojim književnim i upopšte životnim stavom afirmiše, odnosno artikuliše dodatna vlastita poetička ishodišta.
- Nije nimalo lako svjedočiti vlastita uvjerenja, naročito ne pjesnička uvjerenja koja podrazumijevaju jedan viši smisao kondenzovanosti stavova, ali i njihove primjerene artikulacije. Takva pozicija omogućena je samo onim rijetkim koji se na tako što osmjele i koji dovršenošću svoga umjetničkog postupka takvu orjentaciju demonstriraju, kaže Femić.
Odabrane stihove i prozne odlomke iz svog stvaralaštva kazivao je sam autor. L.N.
)){kind=small}
