Klasika, ali u najboljem značenju te riječi podrazumijeva trajnu vrijednost, opšte dobro, a upravo se tako može okarakterisati nastup kvarteta „Poeticus musicum” u sali Dodest. Veče koje je publiku u KIC „Budo Tomović” natjeralo da netremice prati svaki stih, svaki ton, i koje je izmamilo i pokoju suzu, priredili su članovi ovog kvarteta pjesnikinja prof. Gordana Sarić, glumac Miro Nikolić, violinista mr Vili Ferdinandi i idejni tvorac, pijanistkinja prof. dr Vesna Vučinić. Pažnju publike zaokupili su istinskom muzičkom i poetskom klasikom, kompozicijama Rafa, Paradiza, Paganinija, Sarasatea, Šostakoviča, Čajkovskog, Hercigonje... i poezijom Šilera, Nerude, La Martina, Prevera, Rista Ratkovića, ali i stihovima Sarićeve, Šerbedžije, Obrada Nenezića.
A, da je riječ o klasici u svakom pogledu govori i podatak da ovaj ansambl koji njeguje, slobodno se može reći, kulturu govora, kulturu javnog nastupa, umjetničku interpretaciju muzičkog djela, postoji već 27 godina. Kvartet „Poeticus musicum” osnovan je 1989. godine u Nikšiću, i djeluje u okviru Udruženja „Ars”. Dosad su ostvarili niz zapaženih nastupa u Crnoj Gori, i dobili niz pozitivnih kritika relevantnih umjetničkih kritičara kod nas i u regionu. Naredno poetsko-muzičko veče održaće u Baru, a potom najvjerovatnije u Pljevljima, ako se poslože sve kockice, kaže pjesnikinja Gordana Sarić. Činjenica da se poezija uopšte danas više slabo govori, rijetko čuje, a još manje kada su u pitanju klasični pjesnici, Sarićeva komentariše:
- Poezija je najazapostavljenija grana umjetnosti. Razlog možda leži i u činjenici da je savremena poezija često nerazumljiva. Pa kako očekujete da se nekome svidi ono što ne razumije? Klasika je uvijek klasika, Prever, Jesenjin, La Martin, Dučić, Šantić, Nikolić… pa oni pričaju o duši, o ljubavi, o ljudskoj sreći, prolaznosti života… O svemu onome što ljudi osjećaju, što žive. Nešto irealno, nadrealno, mislim da ljudi to baš i ne vole, i niko ne forsira poeziju – kaže Sarićeva. Dodaje da su oni birajući klasiku pronašli formulu za uspjeh i odličan prijem kod publike. Iako se kvartet uveliko smatra nikšićkim, imaju i „pridruženog” člana, Podgoričanina Vilija Ferdinandija. „Odavno sarađujemo, a sve nas je na ovo natjerala Vesna Vučinić, moja koleginica sa kojom takođe odavno sarađujem”, kaže Ferdinandi.
- Ovo je spoj koji zadovoljava i ljubitelje poezije i ljubitelje muzike, i mislim da ovo publika voli. Činjenica je da su ovakve večeri rijetke, a da se nekada nije moglo zamisliti da se govori poezija barem uz pratnju gitare, ili neke muzičke matrice. U našem ansamblu jednako je zastupljena muzika i poezija, i mislim da bi trebalo da se više njeguju ovakvi ansambli i ovakve večeri – kaže Ferdinandi.
Violinista dodaje da ga poetska polovina kvarteta ponekad iznenadi, a ove večeri to je bio slučaj sa Nenezićevom pjesmom koju je govorio Nikolić.
- Ovu pjesmu sam prvi čuo, vrlo je moderna, ali mi se i vrlo dopala, a o Neneziću sam čuo sve najbolje od Goce i Mira. Naravno, dogovaramo se i prilagođavamo muziku stihovima, epohi, pa recimo ako je ruska poezija tražimo adekvatnu muziku ruskih kompozitora, ili naš pjesnik tražimo nešto iz crnogorske baštine – kaže Ferdinandi. Po njemu njihova najbitnija misija jeste vaspitavanje publike, sumjeravanje ka pravim poetskim i muzičkim, a time umjetničkim vrijednostima.
Ž.J.


Smisao (poetskog) života

Posebno emotivan trenutak je bio kada je Sarićeva govorila pjesme koje je posvetila pokojnom suprugu. Kako kaže, i na promociji svoje zbirke poezije u Nikšiću, primijetila je istu reakciju publike.
- Meni je poezija pomogla da opstanem i da sam vedra, vesela, da nastavim da se bavim kulturom i umjetnošću. Poezija me nosi, dala mi je snagu da i dalje imam smisao života, da imam budućnost sa Momom u duši– kaže Sarićeva.