Pjesnik, kritičar i kolumnista iz Beograda Milan B. Popović, kaže da nikada nije planirao da piše poeziju, niti je sanjao da će ga neko nekada javno proglasiti – pjesnikom. Popović za ,,Dan” govori o stvaralaštvu, inspiraciji, muzici, novom CD-u, položaju poezije, ali i svom novinarskom radu.
● Nedavno je objavljena muzičko-pjesnička dupla original CD kompilacija ,,Milan B. Popović i Hronično neumorni”. Šta za Vas to predstavlja?
– Dupla CD kompilacija „Hronično neumorni” za mene predstavlja pozitivno i od srca, sa svjesnom namjerom ciljano spajanje savremene, urbane poezije, i moderne muzike i čini moj lični bijeg od klasičnog književnog modela objavljivanja i tretiranja književnosti u nas, danas generalno, u mom slučaju – poezije! Poezija je sada apsolutno potcijenjena, marginalizovana. Kroz umjetničku saradnju sa bendovima i izvođačima, želim da moje pjesme preko njih i njihovih koncertnih izvođenja dođu do šireg slušalačkog auditorijuma. To je ovoga puta, rok, hip-hop i rege, a prije pet godina sam objavio CD hevi metal kompilaciju „Vreme brutalnih dobronamernika”.
● Autor ste četiri zbirke poezije, pišete kritike, recenzije, kolumnista ste, novinar. Kako sve to uspijevate da uskladite i u čemu se najbolje pronalazite?
– Uspijevam sve te vidove angažovanja da postignem jer ih istinski volim. U njima uživam i sve to je moja duhovna i životna hrana i potreba. Mislim da se sve to može podvesti pod jedan termin koji kao da smo svi zaboravili, a on se tako jednostavno zove – iskrena ljubav! Najbolje se pronalazim u pjesništvu. U svojoj poeziji, dajem svoju dušu, iskreno i ispovjedno, ,,na izvol’te” čitaocima! Sa njima tako ispovjedno komuniciram.
● Na Vašem sajtu se može pročitati da ste po vjerskom opredjeljenju ,,Don Kihot sa oštrim penkalom, koji se sa svojim vjetrenjačama najviše konfrontira u Beogradu”...
– Da, tako me je okarakterisao, opisao, izvanredni, posebni, inteligentni kompozitor, aranžer, gitarista beogradsko-pančevačkog hard rok sastava ,,Triger”, Dušan Svilokos Đurić. To su njegove riječi, a ja sam se samo složio sa napisanim. Dušan je sjajan umjetnik.
● Da li imate uzora u književnosti?
– Nemam klasičnog uzora jer nikad nisam planirao da pišem poeziju. Iznenadno je 2005. godine izašla lavina emocija i misli iz mene, koje sam prvo zapisao na papir, pa onda prekucao u kompjuter, i spontano je nastala prva knjiga ,,Molitva tetoviranog srca”. Kako me moje probuđene muze nisu napuštale, iste kalendarske godine, što je rijetkost u današnjim književno-izdavačkim prilikama, objavljena je i druga knjiga pjesama, ,,Vreme brutalnih dobronamernika”. Dvije godine kasnije je objavljen i treći dio moje pjesničke trilogije ,,Bolji od svog života” - ,,Oka da ne ispustim dah”. Njom je zaokružena jedna priča. Tačnije, pjesma. Poslednja knjiga ,,Na kori integralnog hleba i olovci” je satirična, šaljiva, ironična, pa pomalo i sarkastična, i buntovno protestna. Kao i u prethodne tri knjige, u središnjem njenom poglavlju ,,Štuke i šarani”, iskazujem svoj bunt i protivljenje establišmentu, politici, šabloniziranju, ramovima, okovima. Izuzetno cijenim liriku umjetnika i pjesnika Aksla Rouza iz sastava ,,Gans end Rouzis”, a od domaćih pjesnika, neizostavno bih pomenuo Nikolu hadži Nikolića (grupa ,,357”) kao i legendarnog pjesnika, Milana Mladenovića (,,EKV”). U najranijem djetinjstvu sam volio poeziju Desanke Maksimović. Od modernih pjesnika izuzetno cijenim poetiku i kreativan rad pjesnika Miodraga Stošića, Branka Radakovića, Jasmine Malešević, Ilinke G. Vuković, Zorana Marinkovića-Marinka, Branislava Lazića i Milana Mijatovića. To su veoma vrijedni i neobični umjetnici, koji zaslužuju svaku pohvalu.
● Pišete li prozu? Šta najradije čitate?
- Slabije pišem prozu. Uvijek biram poeziju. U poeziji sam dominantan, svoj i slobodan! Pošto sam već skoro sedam godina bio književni kritičar u kulturnom dodatku ,,Blic knjiga”, imao sam svoju rubriku – andergraund kritika. Čitam savremenu poetiku, savremene pjesnike i pjesnikinje. U tome najviše uživam. Volim i ,,liriks” u stranim i domaćim muzičkim albumima. Uvijek pažljivije osluškujem značenje i simboliku riječi pjesama, a ne toliko samu melodiju.
A.ĆUKOVIĆ


Sjećanje na magazin ,,Roks-Feliks”

● Novinar ste u mnogobrojnim štampanim i veb redakcijama…
- Tako je. Od 1994. godine pišem muzičke CD recenzije najviše, radim intervjue i izvještaje sa rok koncerata. Želio bih da napomenem da mnogo dugujem uredniku i novinaru Davidu Vartabedijanu iz Beograda, koji mi je te godine, prvi pružio šansu da se spisateljski i recenzentski oglasim i debitujem u štampanim medijima. To je tada bio magazin ,,Roks-Feliks”. Kasnije su došla na red mnogobrojna dnevna, nedjeljna i mjesečna, štampana i veb, ne samo srpska, već i regionalna glasila, ali se samo ovo jedno, kao ključno i početno, pamti. Sarađivao sam sa puno medija, a od kritičara i kolumnista koje posebno cijenim, poštujem, uživam u njihovim tekstovima, svakako su Branimir Lokner, Ivan St. Rizinger, Aleksandar Žikić, Olga Stojanović i mnogi drugi.