Veliki glumac, uvaženi reditelj i producent i sve čitaniji književnik, Lazar Ristovski, promovisao je svoju novu knjigu, zbirku „Jednostavne priče”, pred brojnim Podgoričanima. Vladalo je ogromno interesovanje za gostovanje poznatog dramskog umjetnika pa je polovina posjetilaca promocije stajala, u knjižari, ali i ispred nje. No, bez obzira na rijetko viđenu gužvu na književnim događajima, publika je pomno slušala šta poznati dramski umjetnik ima da kaže. Sve to, uz veoma nadahnuto kazivanje pjesnika i izdavača Radomira Uljarevića i vođenje promocije pisca Dragog Vujačića, susret Lazara Ristovskog sa svojim čitaocima i obožavaocima u Podgorici dugo će se pamtiti.
- Znam da vas je privuklo što sam glumac, jer ja to jesam, na prvom mjestu. Možda ću jednog dana postati pisac, ali zasad sam samo pripovjedač. Volim lijepe priče da čitam. „Jednostavne priče” su rezultat moje želje da pišem priče koje volim da čitam. To pripovijedanje sam čuo još kao mali, od majke Perside Tiodorović, rođene ovdje, u selu Mahala – otkrio je Ristovski. Rođen u ravnoj Vojvodini, gdje su Tiodorovići kolonizirani, Lazar Ristovski je često slušao majčino pripovijedanje, što je, kako je kazao, obilježilo i njegov i život njegove braće.
- Donijela je sa sobom epsku poeziju. Završila je samo četiri razreda osnovne škole, ali je znala na hiljade stihova narodne epske poezije. Nije ih recitovala, već zapijevala kao da ih govori uz gusle. To nam je bila prva inspiracija, prva za želja za životom. Još kao mali osjetio sam da to moje ravno selo nije sve, da iza toga postoji veliki svijet koji me čeka. Tu se rodila moja želja za pripovijedanjem. Pripovjedač je po meni više nego književnik – podsjetio se detalja iz svog djetinjstva bard srpskog i jugoslovenskog glumišta. Radomir Uljarević je istakao da je Ristovski „Jednostavnim pričama” izbjegao zamke u koje upadnu naši prozni pisci, katkad i oni ponajbolji od savremenika. U želji da izraze konačnu istinu o onome što je predmet njihovog djela izgube vezu sa realnim čitaocem i izgube mogućnost da najprostiju stvar ispričaju na jednostavan način. Ristovski je krenuo drugim putem. Uljarević je istakao da je Ristovski „i najkompleksniju stvar pokušao da ispriča na što jednostavniji način” i uporedio ga sa Momom Kaporom koji je „blagovremeno rastjerao kritičare izjavama kako on bajagi piše lake (jednostavne) priče i time oslobodio ogroman prostor za pisanje”. Ristovski želi da izađe u susret čitaocu najviše što može, da učini svoj tekst što razumljivijim i shvatljivijim.
– Lazar Ristovski zna da je važnije kako se ispriča priča, nego što je važna tema jer poruka može da bude sadržana i u tome kako se priča, o čemu svjedoči knjiga koja je pred nama. Sve ove priče kao da smo ranije slušali. Prepoznajemo atmosferu. Prepoznajemo duh palanke, mentalitetske karakteristike junaka, vrline i mane. Sve je to osvijetljeno pažljivim odabirom detalja koji će nam pomoći da naslikamo ove likove. Život se odvija kao na platnima Voja Stanića, između tragizma i humora. Likovi su tako slikani, naoko naivno, naoko jednostavno – rekao je Uljarević.
On je dodao da je i novom knjigom Ristovski dokazao da je složena ličnost, a da njegove priče otkrivaju čovjeka umnoženih talenata. Čega se god dohvati, pronalazi nadahnuće, kao glumac ili reditelj, i pisac.
- Jednostavno, Lazar Ristovski u novoj ulozi, u ulozi pisca, u ulozi u kojoj nema glume jer pisac je dužan da priča kako talenat (ili kako Duh Sveti) zapovijeda. Dužan je da priča jednostavne priče. A, on priča kao da začarava sve uokolo, sa velikim darom zavođenja, zavođenja u mit, makar se ticalo sve neposredne stvarnosti. Makar priča bila realistična, sve postaje čarolija i zadobija onaj bodrijarovski kvalitet zavođenja: moć književnosti je u njenom mitu koji nije tako vidljiv kao mit filma. Jer, realizam ili imaginacija filma, njegova psihologija, njegovi efekti smisla - sve je to sporedno. Samo je mit moćan, a u srcu onog kinematografskog i onog književnog mita stoji zavođenje. Ovo nije knjiga zabilješki velikog glumca, nije prozni pokušaj reditelja ili muzičara, ovo je knjiga kratkih priča odličnog, kompletnog pisca, Lazara Ristovskog. Čitajte bez predrasuda, uživaćete, kao što je očigledno i autor uživao pišući ove složene, nimalo jednostavne priče – kazao je Uljarević.
Romani „Belo odelo” i „Kako sam dobio Oskara” su iznuđeni potezi, objasnio je Ristovski, a „Jednostavne priče” su napisane sa namjerom. Priče, ljudi i njihove sudbine zabilježene u „Jednostavnim pričama” „i jesu i nisu istinite”, kazao je on.
- Onom koji piše nemoguće je razdvojiti privatni i profesionalni život. Likovi iz knjige su i izmišljeni, i nisu izmišljeni. To je uvijek kombinacija. Ono što mi je bilo novo, jer sam bez obzira na godine mlad pisac, bila je novootkrivena vizura onoga ko piše. Uzbudljivo je da pisac i istovremeno posmatra i kreira ono što će vidjeti. Velika je privilegija da možete da kreirate ono što ćete poslije napisati. Tako sam shvatio pisanje – objasnio je Ristovski.
Kao književnik ne misli da ono što je napisano mora biti istinito. Mnogo je važnije da čitalac misli da je napisano tačno. Iako je svojom glumom obilježio mnoge predstave i pozorišne scene, Ristovski je objasnio da ga godinama nema na daskama koje život znače, jer „živi onako kako ga intuicija vodi”.
- U jednom trenutku sam osjetio da mi pozorište više uzima, nego što vraća. Ugrožava mi život, moje biće se pobunilo. Osjetio sam da više ne treba da se bavim teatrom – kazao je Ristovski. Ipak, nije prestao da bude glumac niti dobro da razumije glumački život. Tako je, objašnjavajući riječi Ričarda Bartona „bavio sam se đavoljim zanatom”, koje je mag glumišta izgovorio na samrti, Ristovski pojasnio da se glumac razlikuje od drugih „po spremnosti da kopa po sebi”.
- I dešava se, vjerovatno, da umjesto da nađeš anđela, nađeš đavola. Igrajući neke uloge i sam sam se iznenadio što sam napravio. A iznenađivala se i moja supruga, najčešće. Konkretan primjer je moja uloga u filmu „Bure baruta” i scena u vagonu u kojem sjedim sa Anom Sofrenović. Kad sam otkrio mrak u tom mom liku bio sam iznenađen, kao i oni koji me dobro poznaju, kao moja žena. To su ti đavoli o kojima je govorio Barton. To vam je taj izazov koji svakom čovjeku čuči na ramenu i vreba svoju priliku. Zlo je, nažalost, vrlo inspirativno, i rađa plod mnogo brže nego dobro. Zato je primamljivo. Onaj ko hoće do uspjeha kraćim putem ide preko zla – zaključio je Ristovski.
Na opasku Vujačića da čitajući „Jednostavne priče” nije mogao da se otme utisku da je Ristovski želio da baci svjetlo na ljude pored nas, poznati je glumac posavjetovao da „treba obratiti pažnju na bližnje”.
- Treba ponekad i najbliže pogledati drugim očima. Kad neko iz kuće izađe i krene niz ulicu, treba ga ispratiti pogledom, da vidiš kako ide, kako se obukao, koliko ga u stvari poznaješ. Pokušao sam iz te vizure da osmotrim ove moje likove. Znamo ih, a u stvari, ne znamo ih. Zato što su oni kao mali ljudi, oduzimamo im pravo da mogu da misle o velikim temama, o sudbini, životu, smrti, postojanju... Ne pripadaju te velike teme samo misliocima. One pripadaju svima, i nazovi malim ljudima. Probajte da popričate sa svakim na te teme. Vidjećete, a naročito u Crnoj Gori, da svako ima što da kaže. Dao sam pravo mojim likovima da pričaju o velikim stvarima – zaključio je Lazar Ristovski. Promociju svoje treće knjige u Podgorici veliki srpski i jugoslovenski glumac završio je kazivanjem pjesme „Bele noći” Radomira Uljarevića. Sa obožavaocima se oprostio čitanjem jedne od priča iz „Jednostavnih priča”, a zatim se dugo družio za čitaocima potpisujući primjerke svoje knjige u još dugo krcatoj knjižari „Obodsko slovo” u centru „Kapital plaza” u Podgorici.
S.ĆETKOVIĆ


Oči u oči

Ristovski se jeste odrekao pozorišne scene, ali zato je aktivan pred kamerama. Rezultat posvećenosti filmu su producentska kuća, i gluma u desetak koprodukcija, kao i dva, tri velika holivudska projekta. Skoro je igrao sa Pirsom Brosnanom u „Novembarskom čovjeku”, pa sa Danijelom Krejgom. Njegova internacionalna karijera nije velika, ali se ne računaju projekti koje je radio u Crnoj Gori, BiH, Hrvatskoj, kroz smijeh je prokomentarisao poznati glumac.
- Gluma je pitanje zanata. Bez obzira na jezik mi se glumci u očima onog drugog prepoznajemo. I kad se pogledamo znamo ko je kakvog stepena. Nisam se postidio dosad - objasnio je on.


Jednostavne priče uz „Dan”

Zbog velikog inetresovanja čitalaca, od sjutra uz primjerak „Dana” možete po povoljnoj cijeni od 4,99 eura kupiti „Jednostavne priče” Lazara Ristovskog. Knjiga će biti dostupna na svim prodajnim mjestima štampe širom Crne Gore.


Piščeva odgovornost

- Ima pisaca koji kažu da pišu za sebe i ističu da ih nije briga kako će to što su napisali uticati na druge. Razumijem ja takve. Alu, tu ima nešto što je nepošteno. Po mome, oni ne bi trebalo da objavljuju. Jer, umjetnik želi da pokaže što je napravio, pa samim tim ga zanima što drugi misle. Zato, ne vjerujem ovima koji kažu da pišu za sebe - objasnio je Ristovski.