Predavanjem doc. dr Gorana Radonjića i filmskom projekcijom nastavljen je program manifestacije „Život, literatura – Danilo Kiš u Matici srpskoj” u knjižari Matice srpske - Društva članova u Crnoj Gori. Publika je odgledala televizijski film „Uspomene, sećanje”, dokumentarno-igranu formu u kojoj Miki Manojlović glumi Danila Kiša. Autor scenarija i režiser ovog ostvarenja Dragomir Zupanac snimio je ostvarenje za RTS 2009. godine.
Dr Radonjić je govorio na temu „Danilo Kiš: oprezno domišljanje između sjećanja i enciklopedije”, ističući kako je riječ o jednom od posljednjih velikih pisaca koji se bavio velikim temama, a samim tim i velikim etičkim pitanjima koja okupiraju čovjeka u svim vremenima.
Sjećanje, rekao je dr Radonjić, objašnjavajući polazišne tačke predavanja, podrazumijeva viđenje svijeta obojeno subjektivnošću.
S druge strane, pak, nasuprot sjećanju na prvi pogled je enciklopedija, koja podrazumijeva objektivnost i činjenice, znanje. A, oprezno domišljanje je ključna sintagma vezana za Kiša, i preuzeta je iz naslovne pripovijetke „Enciklopedije mrtvih” - „Grobnica za Borisa Davidoviča”. Kiš je, kaže Radonjić, poetski pripovjedač koji domišlja sudbinu svog lika, koji se povodi i za „metodikom” Ive Andrića. Jer, primajući Andrićevu nagradu, kaže Radonjić, Kiš je rekao da je Andrić „težio istinitosti fiktivne tvorevine”.
- Zato je ovo oprezno domišljanje neka vrsta varijacije ovog principa, iako paradoksalnog. Jer, ako je nešto fikcija nije ni istina ni laž. S druge strane, istinitost fiktivne tvorevine stavlja se u prvi plan knjige. Tako se domišljanjem ukazuje na fiktivnost teksta, ali je zato logika kojom se gradi tekst u stvari logika činjenica, logika stvarnosti – ističe dr Radonjić. To oprezno domišljanje, dodaje on, sugeriše i na dimenziju postojanja dokumenata. Pa i sam Kiš kaže da nije u mogućnosti da izmišlja, dodaje dr Radonjić, što potvrđuje i piščev otklon ka građenju klasične strukture odnosa likova na osnovu neke psihološke motivacije. Kiš to doživljava kao laž. U „Savjetima mladom piscu” Kiš kaže „fantazija je sestra laži i zbog toga je opasna”, dodaje Radonjić. Detaljno je dr Radonjić govorio i o suprotstavljenosti, ali i povezanosti etike i poetike u Kišovom djelu, kroz primjer knjige „Homo poetikus”.
- Kiš traži svoj prostor, i značenje svojih tekstova smješta u spoju, interregnumu, prostoru koji postoji između etike i poetike – ističe dr Radonjić.
I upravo tu, dodaje on, iz tog lirskog opreznog domišljanja izrasta metafikcija, tako specifična za Kišova djela. Ako ovog pisca smještate u neki književni džep, to je onda postomodernizam. Po Kišu je roman (proza) enciklopedija različitih žanrova, koji je istovremeno zbog svega onoga što čini enciklopediju i nedostižan ideal.
Tu se Kiš oslanja i na Borhesa, po kome je roman prevaziđena forma. Uvodeći enciklopedičnost kao ideal Kiš istovremeno daje značajnu ulogu i čitaocu, njegovoj volji i poimanju čitanja, njegovom odabiru onoga što će čitati.
Kiš kaže u „Homo poetikusu” da je njegov ideal knjiga koja se može čitati kao knjiga pri prvom čitanju, i kao enciklopedija. Odnosno, knjiga koja kao i enciklopedija može uspostaviti univerzalnu analogiju različitih pojmova iz haotičnog svijeta i njegove fragmentirane stvarnosti, pojasnio je dr Radonjić.
Na kraju zaključuje da je Kiš veliki jer se njegovo djelo može ravnopravno mjeriti sa drugim velikim piscima, zato što u prvi plan stavlja estetsku dimenziju, ali i zato što je moralistički pisac par ekselans. No, upozorava i na opasnost da se kao klasik Kiš danas ipak čita manje od poželjnog.Ž.J.


Pričom i slikom o piscu

Program manifestacija Danilu Kišu u čast nastavlja se večeras u 19 časova u knjižari Matice srpske. Biće prikazan snimak TV Beograda Kišove drame „Elektra” u režiji Jagoša Markovića. Uvodnu riječ prije projekcije održaće prof. dr Siniša Jelušić.