Prvak i direktor Šabačkog pozorišta Zoran Karajić dobio je ovacije u Kući Rista Ratkovića, nakon izvođenja monodrame ,,Bog te mazo” po tekstu Branka Ćopića. Aplauz koji je dobio od bjelopoljske publike bio je prava nagrada za ovog velikog umjetnika, izjavio je za „Dan”. Monodrama „Bog te mazo” davno je nastala, a i on je davno imao želju da je igra. Predstavu je igrao u okviru obilježavanja 100 godina od rođenja Branka Ćopića.
- Iako sam ranije namjeravao i želio da igram ovu monodramu, kako se naša istorija mijenjala tako mi se u jednom trenutku činilo da je to deplasirano. Ali nije tako. Nastavio sam da je igram i ona je jedna od najigranih predstava uopšte u cijeloj Srbiji svih vremena. Predstava koja najduže traje na scenama u Srbiji. Prije dva mjeseca sam igrao u Narodnom pozorištu u Beogradu po 1.111 put, u znaku četiri asa. Bila je sala prepuna vrlo ozbiljnog pozorišnog svijeta u Beogradu. To mi daje energije da je i dalje i dalje igram, mada je protogonista značajno mađi od mene – kaže Karajić.
Za tumačenje ovog lika dobio je neke izuzetne nagrade. Jedna od njih je nagrada Udruženja dramskih umjetnika Srbije, koju je podijelio sa Zoranom Radmilovićem, Mirom Banjac i Borom Todorovićem.
- To je jedna od mojih najdražih nagrada u životu, iako mi je još jedna veoma draga za ovaj lik a dobio sam je u Sarajevu kao najbolji glumac na Festivalu malih formi. To su dva najznačajnija priznanja što se tiče ove predstave. Dok god sam je igrao nailazio sam na izuzetan prijem, nevjerovatno je to ali istinito, da sve generacije to gledaju. Vrlo pažljivo gledaju đaci, srednja generacija i stariji koji se sada podsjećaju, a gledaju iz nostalgije – kaže Karajić.
Glumac dodaje da je za njega Bijelo Polje posebna priča.
- Prvo, izuzetno volim ovaj grad, drugo, ponosan sam i jako mi prija što u ovom zdanju igram, jer je Kuća Rista Ratkovića žarište kultura ovog grada. Osim toga. imam puno prijatelja i poznanika tako da kad god dođem u Bijelo Polje, dobro se osjećam, a kada su ovakve večeri u pitanju onda mi je puno srce – kaže glumac. Dodaje da Bjelopoljci zaslužuju ozbiljno i pravo, profesionalno pozorište, i da su sazreli svi uslovi za to.
- Bojim se da se nešto ne promijeni, da ne prestane ova pozitivna energija. Imam neke primjere, kao što je grad Kruševac, gdje je bilo ukinuto pozorište pa se desilo nešto ovako kao što se sad sa Bijelim Poljem dešava. Sazre situacija, okupe se ljudi i oni su tad uboli, profesionalizovali su pozorište i to je jedno od najboljih pozorišta u Srbiji. Ovdje su sad sazreli ti uslovi, tako da ako se to ne dogodi u narednih nekoliko godina, onda mora da počne da pada kvalitet. Ljudi koji rade i nose sve ovo jednostavno izgube taj entuzijazam, gdje pozorište ne može bez velike ljubavi da se radi, bez obzira što je to ozbiljan profesionalni posao. Posao koji zahtijeva veliku ljubav, kad toga nema, nema ni tog posla – kaže Karajić.
Siguran je da će u naredne tri, četiri godine ovo pozorište odskočiti u ozbiljan teatar, no i da treba ponšeto učiniti.
- Treba vratiti mlade u Bijelo Polje i napraviti ozbiljno pozorište koje može da konkuriše CNP-u. Ne šalim se kad to kažem, i kvalitetom, reportoarom i svim to potkrepljujem. To najiskrenije želim Bijelom Polju. I zato ću uvijek doći. Jer grad koji nema pozorište je grad bez mirisa i ukusa. Pozorište jednostavno daje neki smelt toj sredini zato što okuplja sve vrste umjetnosti – ističe Karajić.
M. N.