Nikšićki biznismen Ranko Radulović, koji se tereti za krivično djelo zelenaštvo, njegovi sugrađani Ratko Martinović i Milutin Piljević, kojima se, pored tog krivičnog djela, na teret stavlja i nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih naprava, i Slaviša Tanović, koji je optužen za iznudu u pokušaju, negarili su krivicu pred sudijom nikšićkog Osnovnog suda Ivanom Perovićem.
Radulović je kazao da su mu slučaj namjestili kriminalci iz policije zbog saznanja koja ima.
Četvorica Nikšićana uhapšeni su 10. septembra ove godine zbog osnovane sumnje da su posredovali tokom davanja novca na kamatu i potraživanja duga od sačinjenih kupoprodajnih ugovora tokom kupovine auta od sugrađanina Branka Kustudića.
Ranko Radulović je kazao da Kustudića poznaje od otvaranja kafića „Tani” prije 17 godina, da se sa Martinovićem druži tri godine, a sa Tanovićem godinu dana, te da su svi oni bili gosti u njegovoj kafani.
On tvrdi da se od referenduma protiv njega vodi haranga, da ga policija prati i kontroliše i da je osujećen u mnogim poslovima, kao kad je vršena rekonstrukcije puta ka Ostrogu.
– Čitav slučaj protiv mene pokrenula je švercersko-kriminalna grupa iz policije. Oni mi crtaju metu. U mom lokalu bile su česte racije iako je to najmirnija kafana u gradu. Jednom prilikom sam čak upitao jednog policajca da li to rade kako bi mojim neprijateljima javili da sam tu, da sam nenaoružan i da mogu da me ubiju. Sve to se radi protiv mene jer znam mnoge stvari oko toga ko je pokrao Željezaru. Kada se desio štrajk radnika Rudnika boksita, pitao sam Janka Vučinića da li su Daka Davidović i on pokrali tu fabriku – kazao je Radulović.
On je ispričao da je nakon što je minulog ljeta nedaleko od njegovog lokala „Tani” bačena eksplozivna naprava, pri čemu je oštećen jedan broj automobila i prozora na okolnim zgradama, od pojedinih inspektora policije čuo glasine da je Martinović označen kao direkni izvršilac, a nakon toga i Piljević.
–Potom je bila priča da je bombu bacio Piljević, nakon čega sam išao kod njegove porodice. Čak su mi i pojedini inspektori u policije jednom prilikom savjetovali da se klonim Piljevića i Martinovića, a mojoj advokatici su čak kazali da policija strahuje za moju bezbjednost i da noć provode oko mog lokala, ali to su bile njihove igre. Pojedini inspektori su mi govorili da je bacanje bombe na moj lokal naručeno iz Beograda zato što su ljudi koji su pokrali Željezaru pobjegli u taj grad. Tada sam pozvao Martinovića da mi vrati novac koji sam mu dao – kazao je Radulović.
On tvrdi da je Kustudiću prijateljski dao novac.
Tanović je tokom saslušanja kazao da sugrađaninu i nekadašnjem prijatelju Branku Kustudiću nije davao novac pod kamatu.
–Jedina moja krivica je to što sam upoznao Branka Kustudića sa Radulovićem i Martinovićem. On je od mene tražio da nađem ljude koji će mu dati pozajmicu. Prijateljski sam mu pomogao jer mi je kazao da je u finansijskim problemima – rekao je Tanović.
On je naveo da je Kustudiću prodao džip vrijedan 18.000 eura, koji je on potom založio kod jednog čovjeka u Podgorici za 4.000 eura.
–Branku je zatrebao novac, pa je tražio od mene da mu pomognem tako što ću ga upoznati sa nekim ko može da mu da pozajmicu. Nakon toga sam ga upoznao sa Radulovićem i Martinovićem – ispričao je Tanović.
On tvrdi da je u više navrata pokušao da povrati novac koji je pozajmio Kustudić, ali nije uspio u tome.
Drugooptuženi Ratko Martinović je tokom saslušanja izjavio da je pozajmio novac Kustudiću na drugarskoj osnovi jer su se svakodnevno družili u „Taniju”.
Branko Kustudić nije sporio da je pozajmljivao novac od Radulovića i Martinovića, te da je sa Piljevićem trgovao i potpisivao ugovore oko prodaje auta, te da je posredovao u tom poslu Peru Zečeviću. Ipak, tvrdio je da mu je Martinović 8.000 eura dao pod kamatu uz procenat od osam odsto, te da je zbog kašnjenja u isplati mjesečnih rata morao da plaća viši kamatu, pa je platio dvije rate na iznos od 1.600 eura, nakon čega više nije bio u mogućnosti da isplaćuje rate po osnovu duga. L.N.
Piljević: Oružje nije moje
Milutin Piljević je istakao da policija tokom pretresa kod njega nije pronašla oružje.
–Jedini kontakt sa eksplozivom imao sam dok sam radio u Rudnicima boksita. Od kako je ta firma prestala da radi, nemam više nikakvog dodira sa eksplozivom –ustvrdio je Piljević.