Državljani Njemačke Ali i Ljendita Toljaj iz Diseldorfa optužili su carinike na graničnom prelazu Kula kod Rožaja da su od njih u četvrtak, zajedno sa troje maloljetne djece, preživjeli psihičku torturu. Oni tvrde da im je na tom carinskom prelazu nezakonito oduzet zlatni nakit vrijedan oko tri i po hiljade eura.

– Radi se o pet zlatnih dukata i narukvici koju sam prilikom udaje dobila od majke u miraz. Rođena sam u Njemačkoj, a sa suprugom sam došla na odmor na Kosovu, gdje smo imali svadbeno veselje. Tom prilikom sam nosila zlato jer je to običaj u mom narodu – kazala je Ljendita Toljaj.

Njen suprug Ali ističe da ni jedno od njih ne zna srpski jezik i da su zbog toga bili diskriminisani prilikom pretresa i sprovođenja postupka protiv njih.

– Carinik je prema nama postupio vrlo loše, obraćajući nam se na svom jeziku, iako je nakon sprovedenog postupka, koji je trajao četiri sata, počeo da priča na albanskom jeziku, koji mi je, kao i njemački, poznat. Prvo što sam razumio je njegovo pitanje da li imamo drogu, a potom je tražio pretres. Nakit moje supruge se nalazio u njenoj tašni i odmah joj je oduzet. Kada smo se pobunili, carinik mi je zaprijetio da može da mi uzme i sat sa ruke i automobil. Nakon što je napravio dokumentaciju o oduzimanju robe, tražio je od mene da napišem izjavu na albanskom jeziku, što sam i učinio, a potom me je natjerao da potpišem dokument u kojem se navodi da se slažem da mi zlato bude oduzeto. Zapravo, carinik je od početka napravio prekršaj jer zlato nije moje, već moje supruge, ali je on optužio mene i natjerao me je da platim kaznu od 500 eura, uz prijetnju da u suprotnom mogu da nam se dese još gore stvari, a ukoliko platimo, sjutradan ćemo moći da otkupimo robu – ispričao je Toljaj.

On tvrdi da mu je rečeno da će mu roba biti vraćena sjutradan.

– Nakon što smo noć proveli u vozilu, otišli smo u carinsku ispostavu Rožaje, odakle su nas uputili u Bijelo Polje, ali tamo nam je rečno da nam je roba trajno oduzeta i da je ne možemo otkupiti, čak ni na aukciji. Potom sam se obratio konzulu, koji mi je preporučio da uzmem advokata i da se obratim novinarima. Konzulu sam predao pisanu izjavu i tražio da mi se vrati oduzeta roba. Ovo što smo preživjeli na Kuli je čista pljačka, koju nismo očekivali u Crnoj Gori. Zlato smo uvijek nosili sa sobom i do sada nismo imali nikakvih problema. Planirali smo da provedemo nekoliko dana na Crnogorskom primorju, ali više nemamo povjerenja u Crnu Goru i nikada više nećemo doći ovdje, niti proći preko ove teritorije. Sve je urađeno s ciljem da nas opljačkaju – rekao je Toljaj.

On ističe da je kontradiktorno to što je carinik u njegovo ime napisao zahtjev Upravi carina za otkup oduzete robe.

– Kada sam potpisao sve što je od mene traženo, carinik je u službenim prostorijama počeo sa nama da priča na albanskom, govoreći nam da hoće da nam pomogne kako ne bismo bili privedeni sudiji za prekršaje. Isto tako, šef carine je sa nama pričao na njemačkom, mada se nije uplitao u posao podređenog, čime su obojica pokazali licemjerstvo prema mojoj porodici – naveo je Toljaj.

V.Ra.

---

Morali da dobiju prevodioca
Iz carinske ispostave su kazali da nisu ovlašćeni da daju izjave, ali tvrde da su njihovi službenici postupili po zakonu i da Toljaji nisu imali pravo da prenesu zlato preko državne granice.

Advokat porodice Toljaj kazao je da su njegovi klijenti imali pravo da traže prevodioca.

– Kada je u postupku strani državljanin, mora mu se obezbijediti tumač jer, u protivnom, niko nije mogao protiv njega da preduzme nijednu radnju. U prekršajnoj prijavi se ne vidi da je bio obezbijeđen tumač i da je stranka upoznata šta potpisuje i koje radnje se prema njoj preduzimaju od strane nadležnog organa. Da li je roba oduzeta zakonito ili ne, to zasad ne mogu da tumačim, ali važeći propisi Crne Gore ovako nešto ne poznaju – rekao je advokat porodice Toljaj.