Pred sam kraj jučerašnjeg suđenja optuženima za pripremanje terorizma na dan parlamentarnih izbora 2016. došlo je do incidenta kada je glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić kazao sudiji Suzani Mugoši da mu je optuženi Andrija Mandić opsovao majku. Ta njegova tvrdnja izazvala je Mandićevu burnu reakciju, dok je sudija Mugoša kazala da nije čula psovku.
– Nisam opsovao majku tužiocu, nego sam rekao da svjedok svojom izjavom radi to, jer će u Srbiji za ovo što je nagovarao da odgovara – objasnio je Mandić.
Prethodno je svjedok Mirko Paja Velimirović rekao da mu je Katnić naredio da kupi i uništi oružje.
Sudija Mugoša zatražila je od njega da pojasni šta je tačno rekao.
– Ne možete sa mnom tako da razgovarate, niste mi Vi razredna. Sram Vas bilo. Rekao sam šta sam rekao i sram Vas bilo za takvo ponašanje –kazao je Mandić, nakon čega je sudija Mugoša odlučila da ga udalji iz sudnice do kraja dokaznog postupka.
Na to je burno reagovao optuženi Milan Knežević, koji je kazao da je cilj da se sabotira odbrana i da ih udalje iz dokaznog postupka, te da treba uhapsiti Milivoja Katnića zbog nagovaranja na krivično djelo. Sudija Mugoša je odlučila da i njega udalji iz sudnice do kraja dokaznog postupka. Kada je sudsko obezbjeđenje pokušalo da ga udalji iz sudnice, on je vikao i opirao se, a buka se čula i van sudnice.
Na jučerašnjem suđenju saslušan je Velimirović, koji je ranije sa tužilaštvom sklopio sporazum o priznanju krivice. On je optužio glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića da nije sačuvao njegovu bezbjednost i bezbjednost njegove porodice.
Na jučerašnjem suđenju preslušan je razgovor svjedoka saradnika Saše Sinđelića i Velimirovića, u kojem Sinđelić kaže da će onaj ko uhapsi Mila Đukanovića, ako dobrovoljno ne preda vlast, dobiti nagradu. On je u tom razgovoru naglasio da moraju da snime Đukanovićevo hapšenje.
Velimirović je naveo da je Sinđelić od njega tražio da nabavi tri hiljade komada municije, 50 automatskih pušaka i pištolja.
U razgovoru od 15. oktobra 2016. godine čuje se kako Sinđelić kaže Velimiroviću da će ulaz u Skupštinu sa strane parka jedini biti otvoren i da je rezerva policije na Zlatici. Rekao mu je i da će se ispred parlamenta okupiti masa ljudi, kojom će da koordiniraju političari.
– Svaki naš čovjek treba da stavi plave trakice da bi mogli da se raspoznaju – kazao je Sinđelić Velimiroviću u tom razgovoru.
Velimirović je na pitanje tužioca Saše Čađenovića odgovorio da je to bio njegov poslednji razgovor sa Sinđelićem. Tužilac Čađenović pitao je Velimirovića šta je Sinđelić rekao Predragu Bogićeviću u vezi sa protestom.
– Rekao mu je isto što i meni, da treba da bude upad u Skupštinu, da treba da bude guranje sa policije – rekao je Velimirović i dodao da nakon tog sastanka više nije komunicirao sa Bogićevićem u vezi sa dolaskom u Crnu Goru.
On je odrično odgovorio na pitanje da li poznaje Dobrila Dedeića.
On je kazao da se ne sjeća da se sa optuženim Bratislavom Dikićem upoznao prije 15. oktobra. Na Dikićevo pitanje da li se sjeća šta je on uradio sa telefonom nakon što mu ga je predao, Velimirović je odgovorio da se ne sjeća da li ga je nakon toga stavio negdje drugo, a da mu je prethodno rekao da je strika Pero poslao rakiju i telefon.
Velimirović se sjeća da je Dikić pitao nešto u vezi sa karticom i da je on rekao da ima karticu, ali da se ne sjeća da li je pominjao da je u pitanju specijalni telefon, ali misli da jeste i da je Dikiću rekao da Sinđelića može da dobije na broj 9. Velimirović je ispričao da je Dikiću pominjao protest i lente za prepoznavanje, i da on treba da bude zadužen za organizaciju ljudi, a da je Dikić rekao „pa, on je lud” i da je u tom momentu djelovao začuđeno.
Svjedok se ne sjeća koliko se zadržao sa Dikićem ispred Delte i da li je tražio da ga prebaci do kuće jer nema prevoz. Na Dikićevo pitanje da li je on govorio kuda treba da idu, Velimirović je naveo da je on rekao da nađu put za Berane i da su pogriješili put, ali su ipak došli do kuće. On je naveo da je Dikiću rekao da u kući treba da vidi rakiju, te da nije htio da priča otvorenije zbog žene koja je bila u Dikićevom društvu. Dikiću nije pominjao oružje i nisu izlazili iz auta ispred kuće.
Velimirović je objasnio da je ključeve od kuće ostavio između sjedišta u Dikićevom autu.
Upitan ko je došao sa njim iz Zubinog Potoka, Velimirović je nabrojao četiri imena, navodeći da su s njima bila još dvojica momka koje nije poznavao. Kako tvrdi, njima je rekao da idu u Crnu Goru jer će biti izbori i protesti, ali im nije pominjao oružje niti da treba da upadaju u Skupštinu.
– Oni su bili među uhapšenima, ali nisu svi znali isto jer sam nekima rekao više, a nekima manje – naveo je Velimirović.
On je kazao da u svoje ljude ne računa one koji su sada na optuženičkoj klupi jer je njima samo dao novac na željezničkoj stanici u Podgorici, a nije ih lično zvao.
– Nisam razmišljao o tome da li će biti protesta uopšte – kazao je Velimirović i dodao da kao bivši policajac zna da protest mora da se najavi.
Advokat Vaso Bečanović je pitao Velimirovića zašto je bježao kada su hapšeni kada je već sarađivao sa policijom, a on je odgovorio da je bilo civilnih auta i da u prvi mah nije znao šta se dešava.
On je odgovorio da ne zna šta znači riječ vojvoda, iako ima titulu četničkog vojvode.
Na pitanje advokata Dušana Radosavljevića da li je siguran da Sinđelić nije pominjao oružje na njihovom prvom sastanku, on je kazao da jeste, a advokat je konstatovao da je ova njegova izjava u koliziji sa prethodnom.
Velimirović je ispričao da se sa Sinđelićem vidio u Brnjaku početkom septembra 2016.
– Dečko koji me je vozio na susret sa Sinđelićem u Brnjaku vozi taksi u Zubinom Potoku. Čini mi se da se zove Zoran – kazao je Velimirović, a potom se sjetio da se taj momak zove Nikola.
On je rekao da je Sinđelić tražio od njega da nabavi po 50 pušaka i pištolja, kao i municiju, a da je on odmah rekao da ne može da nabavi pištolje.
– Pitao sam ga čemu oružje, a on mi je rekao da se ne sekiram jer to oružje nije za mene. Sinđelić nije precizirao koje puške treba da nabavim. Mislim da sam se 9. oktobra čuo s tim Šiptarom. Čovjek se zove Fadilj. Fadilja znam jer smo išli u lov zajedno i družili se. Nijesam dogovarao susret sa Fadiljom, već sam otišao na Mokru goru i imao sreće da ga tamo nađem –ispričao je Velimirović.
On je kazao da je svraćao u Sinđelićevu kuću kod Smedereva, da je tu Sinđelić ostavio neke stvari i da su u kući bili žena i dijete koje je Sinđelić predstavio kao svoju suprugu i sina.
– Bratancu Stefanu Velimiroviću sam platio da me doveze u Crnu Goru. Čini mi se da smo granični prelaz kod Rožaja prešli oko 5-6 ujutru, a da smo u Podgoricu stigli oko 12-13 časova otprilike – naveo je Velimirović.
Kada je došao u Crnu Goru, zvao je Miletu Jelića.
– Kada smo stigli u Podgoricu, parkirali smo se kod stadiona, u blizini crkve. Sreo sam patrolu policije, koju sam pitao gdje je zgrada policije i pitao ih za nekog čovjeka iz policije kojeg sam znao odranije. Oni su mi objasnili u kom pravcu je zgrada policije – naveo je Velimirović i dodao da je u policiju pošao sam.
Primio ga je policijski načelnik, „mlađi čovjek do 40 godina, baš razvijen i krupan čovjek”, a tu je bio drugi čovjek koji je zapisivao to što je pričao.
– Čini mi se da je to trajalo nekih pola sata, nakon čega su me poslali kod tužioca – kazao je Velimirović.
Suđenje će biti nastavljeno sjutra u devet sati.VJ.DAMJANOVIĆ
Oružje bacio u jezero
Opisujući susret sa Fadiljom oko nabavke oružja, Velimirović je kazao da su se sreli na granici kod Zubinog Potoka prema istoku i dogovorili se da se 11. nađu na tom mjesto u 11 sati.
– Dogovorili smo se da nabavi oružje, 450 eura po komadu i euro po metku. Sinđelić mi je rekao da puške mogu da budu i polovne, ali ne i neispravne. Rekao sam Fadilju da svaka puška ima svoj okvir. Dogovorili smo se za 50 automatskih pušaka – samim tim u pušku ide i okvir.Municija je bila u dva sanduka, bilo je 2400 metaka, a ne 3000 koliko sam tražio. Puške su bile u džakovima, pet džakova po 10 pušaka. Tu sam mu dao 25 hiljada eura. Nakon toga sam otišao do Zubinog Potoka s tim oružjem. Otišao sam na jezero, rasturio sam to i bacio – ispričao je Velimirović.
Poligrafski ispitivan
Velimirović je kazao da je nakon poligrafa primijetio da tužilaštvo ima povjerenje u njega.
– Do tada mi nisu vjerovali, bilo je sve pod nekom dozom sumnje. Kada je završeno poligrafsko testiranje, bilo je drugačije ponašanje i od strane tužilaca i od strane ljudi koji su bili tu – naveo je Velimirović.
On je ispričao da je dugo ostao u tužilaštvu i da je u Zubin Potok stigao oko četiri sata ujutru.
U zamjenu za informacije tražio bezbjednost i anonimnost
Kada je odlučio da po dolasku u Podgoricu sve ispriča policiji i kada je upućen na tužilaštvo, Velimirović se sreo sa glavnim specijalnim tužiocem Milivojem Katnićem.
– U prostoriji smo bili sami, a je poslije je došao i tužilac Saša Čađenović – rekao je Velimirović.
Kako tvrdi, želio je da pomogne da se ne unese oružje u Crnu Goru i da ne izgine narod, a zauzvrat je očekivao garancije bezbjednosti za sebe i familiju i da se za njega ne sazna. Obećano mu je da će biti pod nadzorom, ali da mu nije pominjana fizička zaštita niti su mu objasnili šta znači da je pod nadzorom.
– Rečeno mi je da se sam javim ako imam nešto bitno. Ne znam kome da se javim, nisam prepoznao glas, a imao sam broj telefona – naveo je Velimirović.