Pred specijalnim vijećem sudije Suzane Mugoše u Višem sudu u Podgorici nastavljeno je suđenje optuženima za pokušaj terorizma na dan parlamentarnih izbora 2016. godine. Nastavljeno je ispitivanje svjedoka saradnika Saše Sinđelića, koji je pred sam kraj suđenja udaljen iz sudnice jer je mimo odobrenja suda odgovarao na pitanja i vrijeđao advokate odbrane. Sinđelić je tokom suđenja više puta upozoravan zbog remećenja procesne discipline, nakon čega je i kažnjen sa 500 eura.
On je na jučerašnjem suđenju kazao da je Nebojša Medojević bio blizak Milu Đukanoviću i američkoj ambasadi i da je apsolutno siguran da je on izdao.
– On je prvi pomenuo cifru od 100.000 eura i računao da ću ja biti ubijen i da će te pare biti nađene kod mene – kazao je Sinđelić.
Naveo je i da mu je Eduard Edi Širokov, u momentu kada je od njega tražio da se nađe čovjek da ubije Đukanovića, kazao da su lideri DF-a snimani kako uzimaju novac.
– Lično mi je Edi rekao da su snimani lideri DF-a kako uzimaju novac u momentu kada je od mene tražio da se nađe čovjek da ubije Đukanovića i govorio da će oni da ubiju Paju zbog izdaje – kazao je Sinđelić i dodao da je Edi rekao da DF zbog toga ne smije da izda.
Na dodatna pitanja odbrane, Sinđelić je rekao da je Mirku Paji Velimiroviću u telefonsko razgovoru koji je preslušan u sudnici na prošlom pretresu naročito skretao pažnju da ne pominje oružje.
On je pomenuo i demonstracije iz 2015. godine i kazao da su Rusi bili upoznati sa tim dešavanjima i da su pominjali vozilo za razbijanje protesta i batinaše koji su tada bili u zgradi Skupštine. Ponovio je da su Rusi došli na poziv Demokratskog fronta i da su oni molili za pomoć, a onda ih „namjestili”.
On je ispričao da ga je Edi više puta pitao zašto sebi od novca koji mu je dao nije kupio neko bolje vozilo, a on je odgovorio da to nije radio zbog novca.
Advokat Radonja Drakulović pitao je krunskog svjedoka tužilaštva zašto ga je Edi angažovao da nađe nekoga da ubije Đukanovića u momentu kada su u Crnoj Gori bili ruski specijalci, a on je već angažovao čovjeka koji je izdao, ali sudija Mugoša nije dozvolila da odgovori jer je na to pitanje već odgovoreno.
Sinđelić je ustvrdio da mu niko prethodno nije puštao snimke napravljene tokom primjene mjera tajnog nadzora i da ih je čuo samo u sudnici.
On je kazao da je pristao da dođe u Crnu Goru ako mu se garantuju bezbjednost i pravično suđenje.
– Po onome što sam znao, ja sam bio okrivljeni. Bio sam spreman da odležim nešto u zatvoru da bih izvadio ove ljude koji su, po mom mišljenju, nevini – kazao je Sinđelić.
On je ispričao da je Milošu Jovanoviću dao 500 eura, a odrično je odgovorio na pitanje odbrana da li je tom prilikom još nekome davao novac.
Sinđelić tvrdi da je dobrodošao na sve tribine srpskih klubova i da bi mogao da okupi više stotina navijača kada bi to bilo potrebno.
Svjedok saradnik je na fotografiji koju mu je predao advokat Goran Petronijević prepoznao Dušana Đurića, sa kojim se, kako je naveo, povezao preko fejsbuk profila Bratislava Dikića.Potvrdio je da se i on nalazi na toj fotografiji i kazao da je na njoj u društvu braće Srba.
Na pitanje da li prepoznaje predmet koji je, kako tvrdi, poklanjao osobama povezanim sa ovim slučajem odgovorio je da se radi o špilovima karata koje je otkupio po niskoj cijeni i da ih je kupio više hiljada.
– Bili su špilovi koje nisam prodavao iz principa, a jedan špil sam poklonio Ediju, i ova karta je kao neka iz tog špila – naveo je Sinđelić.
On je dodao da je svakome poklanjao taj špil jer su Srbi voljeli Sadama Huseina, koji se suprotstavio NATO-u.
On nije mogao da kaže koliko je tačno trajao njegov sastanak sa Nemanjom Ristićem, ali je kazao da nije mogao biti kratak, jer je Ristić popio nekoliko piva, da je drugi sastanak bio nešto kraći, a treći najkraći.
Sinđelić je kazao da i dalje smatra da je Edi njegov prijatelj i ruski brat kog su izdali, te da ga se on nikada neće odreći.
Smatra da je Ristić povezan sa policijom „jer je stao na stranu DF-a” i misli da je i on udbaš, ali da nije to mislio kada ga je angažovao iako je vjerovao da je rukovodstvo Zavetnika „izrešetano udbašima”.
– Ristića sam angažovao i zato što sam smatrao da mu niko neće vjerovati jer je kriminalac – rekao je Sinđelić.
On je naveo da je bio ljut na Edija jer nije odgovarao na njegove poruke.
Advokat Dražen Medojević ga je pitao da li mu je Edi ikad obećao da će ga upoznati sa nekim uglednim i moćnim čovjekom.
– Trebalo je ranije da se vidimo sa nekim ljudima, ali nismo. Taj neki biznismen je otputovao negdje. Ali bilo je nešto na Kalemegdanu gdje je rečeno da ne brinem i da u svakom trenutku mogu da krenem za Rusiju i da tamo promijenim identitet – kazao je Sinđelić.
On tvrdi da nikada nije imao kontakt sa Vladimirom Bebom Popovićem.
– Čuo sam da je DF s njim po nalogu stranaca napravio emisiju o meni u „Insajderu” – naveo je Sinđelić.
Advokat Miroje Jovanović je pitao Sinđelića da li je 18. oktobra, dan prije predaje, kupio čizme i boksere, na šta je on odgovorio da je uzeo čizme za kupca iz Republike Srpske, ali nije rekao o kome se radi. Advokat Jovanović je kazao da je to bilo namijenjeno Crnoj Gori i insistirao je da krunski svjedok tužilaštva kaže kome je prodao čizme da bi kupca mogli da pozovu za svjedoka. Sinđelić je kazao da se u Šapcu sreo s tim čovjekom i predao mu čizme.
– Ja ga znam kao Gorana, tako se predstavljao godinama. Niži, prosijed, ima 40 i neku –naveo je Sinđelić i dodao da ne zna iz kog kraja Republike Srpske dolazi ta osoba. Tvrdi da nisu komunicirali telefonom, već da je Goran došao na njegovu tezgu u Bubanj Potoku i naručio robu, navodeći da se ne sjeća da li su ikada pričali. Svjedok saradnik nije mogao da se sjeti koliko je naplatio robu, tvrdeći da roba koju je prodao Goranu nije istovjetna onoj koja je stigla u Crnu Goru.
Na pitanje advokata Jovanovića da li bi pristao na neuropsihijatrijsko vještačenje Sinđelić je odgovorio da bi pristao da ide kod advokatovog psihijatra. Sudija Mugoša je zbog toga udaljila svjedoka saradnika iz sudnice.
VJ.DAMJANOVIĆ
Koverta iz depoa bila otvorena
Prethodno suđenje obilježilo je uključivanje mobilnih telefona koji su prije godinu dana oduzeti od svjedoka saradnika Saše Sinđelića. Telefoni su se nalazili u depou suda, a prilikom uključivanja baterije su im bile pune.
Advokati odbrane su tvrdili da je neko manipulisao dokazima i tražili pokretanje istrage, specijalno vještačenje i prekid postupka, dok je sudsko vijeće hitno pozvalo vještaka telekomunikacione struke Predraga Boljevića da se izjasni o ovom pitanju.
Boljević je kazao da je moguće da su telefoni ostali napunjeni od aprila 2017. kada ih je on vještačio i napunio, ali nije isključio ni mogućnost da ih je neko naknadno koristio i punio.
Advokat Jugoslav Krpović juče se zapitao kako to da je koverta sa telefonima koja je dostavljena iz depoa suda bila otvorena.
Advokat Dušan Radosavljević je upitao odakle u kesi sa Sinđelićevim telefonima, telefon marke „alkatel” jer u spisima premeta nije navedeno da je taj telefon predat ili oduzet, a i sam Sinđelić je juče rekao da to nije njegov telefon.