Dnevna štampa Marketing Redakcija Kontakt
Kestnerov šverc preplavio Podgoricu * Akcije prodaju Vladi iza leđa * Pacijente pregledali u hotelu * Uhapšen kum Brana Mićunovića * Kestnerov šverc preplavio Podgoricu * Kompromis je kockanje sa samim sobom * Hrvati i Švajcarci vide Rusiju
ISSN 1800-6299
  Izdanje: 10-11-2017

Porudzbenica
Rubrike
Pogledajte

Strip Dana

Strip

Riječ Dana
Mihailo Babović, Pozitivna Crna Gora:
– Ovih 35 pari klompi koje doniramo i te kako poboljšavaju zdravstvenu zaštitu sistema.

Vic Dana :)

–Sada možete da skinete masku, gospode doktore. Ja sam vas prepoznao! - reče pacijent u operacionoj sali.

Starija dama je došla kod zgodnog hirurga i pita ga:
– Doktore, možete li da me proljepšate?






– Žao mi je, odrubljivanje glave je u našoj državi zabranjeno.


Mlada pacijentkinja se po povratku iz bolnice hvali prijateljici šta je doživjela:
– Uradili su mi sve pretrage i uradili sve što je bilo u njihovoj moći: mamografiju, tomografiju, pornografiju...







Arhiva
Dan:
Mjesec:
God:

Razno
Uclani se

Hronika - datum: 2017-11-08 SVJEDOK SARADNIK ALEKSANDAR SINĐELIĆ OZNAČIO ŠIŠMAKOVA KAO GLAVNOG ORGANIZATORA „DRŽAVNOG UDARA”
Sinđelić juče ispred Višeg suda Sve je to Edi trebalo da sredi Svjedok saradnik je tri puta promijenio iskaz, koji je sada naučio kao pjesmicu kako bi optužio DF, a u tu svrhu su mu angažovali i trenera za javne nastupe – kazao je advokat Miroje Jovanović Izdali su nas oni koji su nas angažovali, a to su lideri DF-a. Nije to uradio ni Edi, ni Dikić – kazao je Sinđelić i dodao da u Crnoj Gori niko nikad nije imao bolje uslove da izvrši prevrat
Dan - novi portal
Svje­dok sa­rad­nik Alek­san­dar Sin­đe­lić ju­če je u vi­še na­vra­ta op­tu­žio li­de­re De­mo­krat­skog fron­ta da je tre­ba­lo da iz­ve­du dr­žav­ni udar u do­go­vo­ru sa Edu­ar­dom Ši­šma­ko­vom. On je ju­če u sud­ni­ci pod­go­rič­kog Vi­šeg su­da us­tvr­dio da je to spri­je­če­no hap­še­njem Mir­ka Pa­je Ve­li­mi­ro­vi­ća i Bra­ti­sla­va Di­ki­ća. Iako je ka­zao da su li­de­ri DF-a tre­ba­li da iz­vr­še pre­vrat, krun­ski svje­dok tu­ži­la­štva je u is­toj re­če­ni­ci na­veo da do to­ga ni­je do­šlo jer su upra­vo oni iz­da­li.
Advo­kat Mi­ro­je Jo­va­no­vić, bra­ni­lac An­dri­je Man­di­ća, ka­zao je za „Dan” da upra­vo ova­kve iz­ja­ve do­ka­zu­ju da je Sin­đe­lić tre­ba­lo da bu­de pod­vrg­nut vje­šta­če­nju.
– Su­di­je će se po­ka­ja­ti što ovaj svje­dok sa­rad­nik ni­je pod­vrg­nut vje­šta­če­nju ka­da kroz pi­ta­nja i do­ka­ze od­bra­ne vi­de o ka­kvom se čo­vje­ku i kon­struk­ci­ji ra­di. Svje­dok sa­rad­nik je tri pu­ta pro­mi­je­nio is­kaz. Sve po­či­nje i za­vr­ša­va sa „re­če mi ne­ki Edi” –re­kao je Jo­va­no­vić.
Ka­ko je do­dao, ja­sno je da je svje­dok na­u­čio kao pje­smi­cu is­kaz gdje se fo­ku­si­rao na li­de­re DF-a sa ja­snim ci­ljem – pri­ku­plja­njem po­li­tič­kih po­e­na za one ko­ji su mu an­ga­žo­va­li čak i tre­ne­ra za jav­ne na­stu­pe.
Sin­đe­lić je ju­če u sud­ni­ci pod­go­rič­kog Vi­šeg su­da is­crp­no od­go­va­rao na pi­ta­nja advo­ka­ta Ra­do­nje Dra­ku­lo­vi­ća, bra­ni­o­ca Edu­ar­da Ši­šma­ko­va, i advo­ka­ta Mi­la­na Pe­tro­vi­ća, bra­ni­o­ca Bra­ti­sla­va Di­ki­ća. Iz­nio je tvrd­nju da je Di­kić znao za plan upa­da u Skup­šti­nu i da su lju­di ko­ji su op­tu­že­ni i na­la­ze se u pri­tvo­ru iz­da­ni od stra­ne li­de­ra De­mo­krat­skog fron­ta.
– Iz­da­li su nas oni ko­ji su nas an­ga­žo­va­li, a to su li­de­ri DF-a. Ni­je to ura­dio ni Edi, ni Di­kić – ka­zao je Sin­đe­lić i do­dao da u Cr­noj Go­ri ni­ko ni­kad ni­je imao bo­lje uslo­ve da iz­vr­ši pre­vrat.
Go­vo­re­ći o na­či­nu na ko­ji je tre­ba­lo uhap­si­ti ta­da­šnjeg pre­mi­je­ra Mi­la Đu­ka­no­vi­ća, svje­dok sa­rad­nik je ka­zao da je bi­lo naj­va­žni­je da on ne stig­ne do ame­rič­ke am­ba­sa­de ili do Cen­tra bez­bjed­no­sti. On je na pret­hod­nom su­đe­nju is­pri­čao da mu je Edu­a­rd Ši­šma­kov ka­zao da u Cr­noj Go­ri tre­ba ru­ši­ti vlast i uhap­si­ti Mi­la Đu­ka­no­vi­ća, a da De­mo­krat­skom fron­tu tre­ba oru­ža­na po­moć.
Di­ki­ćev advo­kat Mi­lan Pe­tro­vić pi­tao je Sin­đe­li­ća šta je po za­ni­ma­nju, na šta mu je on od­go­vo­rio da je u dru­gom raz­re­du gim­na­zi­je na­pu­stio ško­lo­va­nje i da je po­tom van­red­no išao na kurs za ru­ko­va­o­ca gra­đe­vin­skih ma­ši­na.
Na „po­li­tič­ke kur­se­ve” ni­je išao jer se, ka­ko je na­veo, ne ba­vi po­li­ti­kom.
– Išao sam na sku­po­ve pro­tiv NA­TO-a. Ne­stra­nač­ku po­li­ti­ku ko­ja se ti­če srp­stva, to sam pra­tio – re­kao je Sin­đe­lić.
Do­dao je i da je pro­šao sve obu­ke ko­je se pro­la­ze u voj­sci. Ra­dio je u fir­mi So­ko se­kju­ri­ti, ali je od­u­stao od tog po­sla jer je pri­vat­no vi­še za­ra­đi­vao.
– Ne mo­gu sa si­gur­no­šću da ka­žem ka­da sam ta­mo ra­dio, mo­gu­će 2008–2009, po­sto­ji do­ku­men­ta­ci­ja – na­veo je Sin­đe­lić.
On je ka­zao da go­vo­ri ru­ski i en­gle­ski.
– En­gle­ski ne go­vo­rim ne­što spe­ci­jal­no, ra­zu­mi­jem ka­da ne­ko pri­ča. Ru­ski znam mno­go bo­lje. Od 2007–2008. go­di­ne pa do ovog tre­nut­ka imao sam kon­tak­te sa Ru­si­ma. Na ru­skom je­di­no ne bih mo­gao da ra­zu­mi­jem ne­što spe­ci­fič­no, što se ne go­vo­ri u sva­ko­dnev­noj ko­mu­ni­ka­ci­ji – re­kao je Sin­đe­lić.
On je na­veo da je nje­go­va or­ga­ni­za­ci­ja „Srp­ski vu­ko­vi” pre­da­la sve pa­pi­re i pr­o­gra­me po­li­ci­ji.
– Ima­li smo po­čet­ni pro­gram i na pla­ka­ti­ma iz­li­je­plje­nim svu­da po Sr­bi­ji pi­sa­la su na­če­la or­ga­ni­za­ci­je. Ja sam za par­la­men­tar­nu mo­nar­hi­ju, ali ka­ko se ni­je po­ja­vi­la po­li­tič­ka sku­pi­na ko­ja bi ta­ko dje­lo­va­la, ja sam odr­ža­vao kon­tak­te sa „rav­no­gor­ci­ma” – ka­zao je Sin­đe­lić.
Svje­dok sa­rad­nik je do­dao da bi Ši­šma­kov po­dr­žao nje­ga ili ne­ki dru­gi mo­nar­hi­stič­ki po­kret u Sr­bi­ji.
On je ka­zao da je u Mo­skvi bio i po­sli­je voj­ne pa­ra­de, mo­gu­će oko 12. ma­ja.
– Edi­ja sam upo­znao 2014. u Ro­sto­vu, ne u Mo­skvi – ka­zao je Sin­đe­lić.
Do­dao je da ni­ka­da ni­je ušao na te­ri­to­ri­ju Lu­gan­ska, te da je po­moć za ru­ske iz­bje­gli­ce sa­ku­pljao sa ko­za­ci­ma iz Eka­te­rin­bur­ga i da će do­sta­vi­ti ime­na lju­di sa ko­ji­ma je sa­ra­đi­vao.
Sin­đe­lić je ka­zao da je sa Di­ki­ćem imao tri su­sre­ta. Pr­vi put u Ni­šu, u bli­zi­ni Bel ami te­le­vi­zi­je.
– Do­šao je sa dje­te­tom. Ni­je­sam vi­dio ni­kog dru­gog. Ni­je­sam znao da je Di­kić bio šti­će­no li­ce, ni­ti bi me­ne ko o to­me oba­vi­je­stio, ali sam pret­po­sta­vljao da je šti­će­no li­ce. Znao sam ko je bio, pa sam iz­nio sa­mo dio pri­če – na­veo je Sin­đe­lić i do­dao da mu Di­kić ni­je re­kao da je s njim obez­bje­đe­nje.
On je ka­zao da Di­ki­ću ni­je re­kao da go­vo­ri na sku­pu u Cr­noj Go­ri, već da se po­ja­vi kao ugled­na lič­nost.
– Re­kao sam mu da do­đe i da po­ve­de još lju­di jer je on ugle­dan Sr­bin. Ni­šta mu ni­je­sam re­kao o pla­ni­ra­nim de­ša­va­nji­ma u Cr­noj Go­ri – re­kao je Sin­đe­lić.
Na pr­vom sa­stan­ku ni­je tra­žio od Di­ki­ća da pro­vje­ra­va ne­ke oso­be, već je taj za­htjev iz­nio na dru­gom sa­stan­ku.
– Ka­da sam mu iz­nio de­ta­lje oko to­ga šta će da se de­ša­va, re­kao sam mu da ne bi bi­lo lo­še da ode do Cr­ne Go­re i vi­di. Ovog tre­nut­ka mi ne pa­da na pa­met da li sam kon­kret­no za ne­ko li­ce re­kao Di­ki­ću da ga pro­vje­ra­va. U raz­go­vo­ru sa Di­ki­ćem po­sve­tio sam se do­ga­đa­ji­ma u Cr­noj Go­ri – is­pri­čao je Sin­đe­lić.
Advo­kat Pe­tro­vić je pi­tao Sin­đe­li­ća šta zna o ge­ne­ra­lu Di­ki­ću.
– O Di­ki­ću sam čuo sve naj­bo­lje. Znao sam da ima udru­že­nje rat­nih ve­te­ra­na, da ne ra­di, pri­ja­te­lji smo na fej­sbu­ku, vi­dio sam da je pro­srp­ski or­ijen­ti­san... Zbog sve­ga to­ga, zbog nje­go­vog ugle­da, od­lu­čio sam da kon­tak­ti­ram s njim. Edi ni­je po­mi­njao Di­ki­ća, za nje­ga ni­je ni znao – ka­zao je Sin­đe­lić.
On je na­veo da je Edi stu­pio u kon­takt s njim 2016.
-Bi­la je to ne­dje­lja, isti dan ka­da sam po­di­gao no­vac – na­veo je Sin­đe­lić i do­dao da pri­ja­telj ko­ji ga je vo­zio do po­šte ta­da ni­je znao da će da ide u Ru­si­ju.
– Tom čo­vje­ku sam ra­dio ku­ći­ce, a i po­zna­jem ga jer iz­da­je knji­ge ko­je sam ku­po­vao. Tom čo­vje­ku ni­je­sam re­kao zbog če­ga idem do po­šte – ka­zao je Sin­đe­lić i do­dao da se taj čo­vjek zo­ve Ra­de, a fir­ma „Beo knji­ga”.
Sin­đe­lić je ka­zao da je na in­ter­net iz­ba­cio ne­ko­li­ko fo­to­gra­fi­ja o sa­ku­plja­nju po­mo­ći, te da je Di­ki­ću go­vo­rio o ak­tiv­no­sti­ma u Ru­si­ji.
– Di­kić ni­je znao da ja po­zi­vam Pa­ju da pre­u­zme dru­gi dio opre­me. Na taj na­čin je ne­svje­sno ko­čio ope­ra­ci­ju, iako je imao vre­me­na do sju­tra­dan da pre­u­zme te­le­fon. On ni­je znao za pro­mje­nu pla­na – na­veo je Sin­đe­lić.
On je ka­zao da je Di­ki­ću tre­ba­lo da ob­ja­sni sve o spe­ci­jal­nom te­le­fo­nu ka­da se ču­ju, ali su oni u me­đu­vre­me­nu uhap­še­ni.
– Tre­ba­lo je da mu ob­ja­snim da se taj te­le­fon pre­da­je lju­di­ma iz DF-a, ali do tog raz­go­vo­ra ni­je do­šlo jer su uhap­še­ni. Ko ih je pri­ja­vio, ja to ne znam. Ja ni­je­sam – re­kao je Sin­đe­lić.
Di­ki­ća je tre­ba­lo da po­zo­ve ka­da taj biv­ši ko­man­dant srp­ske žan­dar­me­ri­je pre­u­zme spe­ci­jal­ni te­le­fon.
– Di­kić ni­je znao za spe­ci­jal­ni te­le­fon, sa­mo za mo­to­ro­li­ce – na­veo je svje­dok sa­rad­nik.
Advo­kat Pe­tro­vić ga je pi­tao ka­da i gdje je Di­kić tre­ba­lo da se vi­di sa vo­đa­ma gru­pe.
–Tre­ba­lo je da se sa­sta­nu u ne­dje­lju, u 20 ča­so­va, na tr­gu kod Skup­šti­ne. Ka­ko je Edi ru­ko­vo­dio, on bi dao uput­stva, i da ni­je­su po­hap­še­ni, Pa­ja bi do­šao po ovo i do­šao u Cr­nu Go­ru – na­veo je Sin­đe­lić.
On je do­dao da je hap­še­nje Ve­li­mi­ro­vi­ća i Di­ki­ća po­kva­ri­lo da­lje spro­vo­đe­nje pla­na.
– Di­kić je znao da će bi­ti uze­ta za­štit­na opre­ma, ali ni­je znao šta. Spe­ci­jal­nu opre­mu je tre­ba­lo da ko­ri­sti tim ko­ji je uba­čen ra­ni­je, a ne Di­kić. Sit­ne stva­ri, bo­dlji­ka­ve ži­ce, tre­ba­lo je da se iz­ru­če svim de­mon­stran­ti­ma. Di­kić me je pi­tao „šta ako na­pad­ne po­li­ci­ja”, a ja sam iz­o­ko­la re­kao da će bi­ti ne­ko da in­ter­ve­ni­še. Znao je da će se ući u Skup­šti­nu i da će bi­ti su­ko­ba, ali za oruž­je ni­je znao. Oruž­je i opre­ma su raz­li­či­te stva­ri.
Di­kić je tre­ba­lo da bu­de kod bar­ja­ka. Edi mi je re­kao da plat­no bu­de cr­no i da se ku­pe spre­je­vi ko­ji su žu­to-ze­le­no flu­o­re­scent­ni i da se na plat­no sa obje stra­ne na­cr­ta gla­va vu­ka, to bi bio znak da oku­plje­ni pri­đu. Sva­ku da­lju ko­mu­ni­ka­ci­ju na­kon to­ga Edi je imao sa li­de­ri­ma DF-a – ka­zao je Sin­đe­lić.
Ka­ko je do­dao, Di­kić ni­je znao iden­ti­tet tih lju­di, ali je znao da će bi­ti na tr­gu, sa cr­nom za­sta­vom.
– Ja ne znam da li je Di­kić po­zna­vao ne­kog od tih lju­di ko­je je tre­ba­lo da pa­zi na tom sku­pu. Re­kao mi je da je po­zna­vao ne­ke lju­de iz vre­me­na ka­da je bio ge­ne­ral. Sve je ra­đe­no da gru­pe bu­du što vi­še raz­dvo­je­ne, ako bi do­šlo do to­ga da ne­ko na­pra­vi gre­šku i da se oda­ju, da ne bi bi­li uhap­še­ni i ovi dru­gi. Lju­di ko­ji su uhap­še­ni jed­no­stav­no su na­mje­šte­ni. Di­kić je imao pu­nu slo­bo­du dje­lo­va­nja oko or­ga­ni­zo­va­nja sku­pa, ni na jed­no ime ga ni­je­sam upu­tio jer od Edi­ja ni­je­sam imao ni­jed­no ime. To se če­ka­lo za po­sljed­nji tre­nu­tak – na­veo je Sin­đe­lić.
Advo­kat Ra­do­nja Dra­ku­lo­vić pi­tao je za ime i pre­zi­me svje­do­ka sa­rad­ni­ka ko­je je u nje­go­vim do­ku­men­ti­ma. On je od­go­vo­rio da je nje­go­vo ime Sa­ša Sin­đe­lić i oci­je­nio da je ovo pi­ta­nje po­ku­šaj op­struk­ci­je. Sin­đe­lić je ka­zao da je spre­man da svu do­ku­men­ta­ci­ju oko svog kr­šte­nja do­sta­vi­ti su­du.
– Ne sje­ćam se kad sam se kr­stio jer sam već re­kao da je moj djed tra­žio da se kr­stim i da mi je ta­da da­to ime Alek­san­dar – ka­zao je svje­dok sa­rad­nik.
On je re­kao da se ba­vio obez­bje­đe­njem i pro­iz­vod­njom ma­ji­ca i duk­se­ri­ca.
– Ni­ka­da se ni­sam ba­vio kri­mi­nal­nim rad­nja­ma. Kon­stant­no ra­dim po dva-tri po­sla da ne bih bio u ova­kvoj si­tu­a­ci­ji, da ni­ko ne mo­že da upre pr­stom u me­ne – us­tvr­dio je Sin­đe­lić.
On je ka­zao da mu je nu­đe­no da do­đe u Pod­go­ri­cu, ali da ni­je do­la­zio.
Advo­kat Dra­ku­lo­vić pi­tao je Sin­đe­li­ća ka­ko je pre­ko Ve­stern ju­ni­o­na po­di­gao no­vac, a ni­je znao ime po­ši­lja­o­ca.
– Ka­da sam po­di­zao no­vac ko­ji mi je Edi po­slao, ta­da je ra­di­la jed­na po­šta u Be­o­gra­du. Ako po­sje­du­je­te broj i zna­te ko­li­či­nu ko­ja vam je po­sla­ta, ni­je po­treb­no ime po­ši­lja­o­ca. Edi je me­ni po­slao de­se­to­ci­fre­ni broj, s tim sam oti­šao i po­di­gao no­vac. Mo­gu­će da sve to po­sto­ji u mom te­le­fo­nu, iako sam do­sta to­ga obri­sao u mo­men­tu ka­da sam čuo da su lju­di po­hap­še­ni, že­le­ći da pri­kri­jem to što se na­la­zi u te­le­fo­nu. Ovo oko po­di­za­nja nov­ca se mo­že pro­vje­ri­ti jer si­gur­no po­sto­je tra­go­vi. Ja sam već u svom is­ka­zu ob­ja­snio na­čin na ko­ji sam oti­šao po taj no­vac, da ni­je­sam išao svo­jim vo­zi­lom, već me pre­ba­cio čo­vjek kod ko­ga sam ra­dio oko mon­ta­žnih ku­ći­ca – od­go­vo­rio je Sin­đe­lić.
On je re­kao da ni­ka­da ni­je re­kao da je 100 od­sto si­gu­ran da je na po­šilj­ci pi­sa­lo ime Edu­ard ili Ed­gar.
– Ono što znam i ono što sam ka­sni­je shva­tio je­ste da je mo­gu­će da je na ko­ver­ti bi­lo pre­zi­me Ši­šma­kov – na­veo je svje­dok sa­rad­nik.
Advo­kat Dra­ku­lo­vić ga je pi­tao da li je ga je za­ni­ma­lo ka­ko se zo­ve čo­vjek sa ko­jim po­slu­je.
– Ja sam imao ap­so­lut­no po­vje­re­nje u Edi­ja, i sa­da ga imam. Ni­ka­da ga ni­je­sam pi­tao za pu­no ime i pre­zi­me, gdje ži­vi ili bi­lo šta dru­go. Edi je si­gur­no me­ne pro­vje­rio i ras­pi­tao se o me­ni, a ja sam, ka­ko sam i ob­ja­snio, pet sa­ti pro­šao mal­tre­ti­ra­nje na po­li­gra­fu. On je me­ni pri­je is­pi­ti­va­nja ka­zao ka­ko iz­gle­da ka­da ne go­vo­rim isti­nu. Pi­tan sam sve i sva­šta, za sve vri­je­me ko­li­ko je tra­ja­lo is­pi­ti­va­nje, i ka­da sam pro­šao, mi­slim da je to bio raz­log ko­ji me je pre­po­ru­čio. To mo­je po­li­graf­sko te­sti­ra­nje je sni­ma­no ka­me­rom i ni­je­su mi od­mah re­kli je­sam li pro­šao ili ne. Tek po­sli­je ne­ko­li­ko da­na su mi re­kli da sam pro­šao – is­pri­čao je Sin­đe­lić.
On je is­ta­kao da je do­bro­volj­no pri­hva­tio plan.
–Ni­ko me ni­je pri­si­lja­vao. Do­bro­volj­no sam pri­hva­tio plan zbog po­vje­re­nja u Edi­ja i zbog vi­ših ci­lje­va – na­veo je Sin­đe­lić. On je ka­zao da ni­je od­jed­nom ku­pio svu opre­mu, već je to či­nio u vi­še na­vra­ta.
– I ra­ni­je sam uzi­mao opre­mu. Uzi­mao sam ko­li­čin­ski vi­še, ali ne pre­vi­še, da ne bi bi­lo sum­nji­vo. To gdje sam ja ra­ni­je ku­po­vao i pro­da­vao uzi­mao sam ma­nje ko­li­či­ne i pla­ćao te­zgu na pi­ja­ci – re­kao je Sin­đe­lić.
On je na­veo da je 100 od­sto is­po­što­vao do­go­vor sa Edi­jem.
– Sa moj stra­ne ni­je po­sto­ja­la mo­guć­nost da bi­lo ko­ja in­for­ma­ci­ja pro­cu­ri – us­tvr­dio je Sin­đe­lić.
Su­đe­nje će bi­ti na­sta­vlje­no da­nas.VJ.DA­MJA­NO­VIĆ


Ima­li lju­de u po­li­ci­ji i sud­stvu

Advo­kat Pe­tro­vić pi­tao je svje­do­ka srad­ni­ka da li je po­sto­jao plan za hap­še­nje biv­šeg pre­mi­je­ra Mi­la Đu­ka­no­vi­ća.
–Ono što sam znao to sam i re­kao. Plan je po­sto­jao iz­me­đu Edi­ja i DF-a, a ja o de­ta­lji­ma tog pla­na ni­je­sam znao. On je re­kao da ako ga bi­lo ko pre­sret­ne, da ga uhap­si, sa­mo da ne do­đe do ame­rič­ke am­ba­sa­de ili do zgra­de CB-a – ka­zao je Sin­đe­lić.
Do­dao je da ni­je bio upo­znat sa struk­tu­rom po­li­ci­je u Cr­noj Go­ri.
– Edi mi je re­kao da je o to­me raz­go­va­rao sa lju­di­ma iz DF-a. Re­kao mi je da oni ima­ju svo­je lju­de u po­li­ci­ji i su­du, i u svim struk­tu­ra­ma za sa­mu ak­ci­ju. Ja ni­je­sam is­pi­ti­vao i ni­je­sam znao šta je u nji­ho­vim gla­va­ma. Ja sam imao mo­guć­no­sti da se sa nji­ma sa­sta­jem, ali sam ob­ja­snio za­što ni­je­sam htio – na­veo je Sin­đe­lić.


Ni­je imao ko­mand­nu od­go­vor­nost

– O to­me na ko­ga bi se pu­ca­lo od­lu­či­va­li bi Edi i lju­di iz DF-a. Iz ono­ga što je me­ni Edi re­kao, ja ni­je­sam imao ko­mand­nu od­go­vor­nost. Što se ti­če opre­me, tu ne­ma ni­šta ne­le­gal­no. Što se ti­če oruž­ja, ne spo­rim da je to kri­vič­no dje­lo, svje­stan da za to mo­gu da od­go­va­ram. Ura­dio sam to zbog sve­op­štih srp­skih ci­lje­va.
Ko­li­ko sam shva­tio Edi­ja, cr­no­gor­ska po­li­ci­ja bi ima­la mak­si­mum 3.000 po­li­ca­ja­ca, ali bi bi­lo te­ško da se svi oni pre­gru­pi­šu. Edi mi je re­kao da će i ne­i­den­ti­fi­ko­va­ni lju­di bi­ti uba­če­ni i da su oni već u Cr­noj Go­ri, i re­kao mi je šta će bi­ti nji­hov za­da­tak – is­pri­čao je Sin­đe­lić.


Di­kić je znao za plan

Sin­đe­lić je ka­zao da je Di­kić pri­li­kom sva tri su­sre­ta uzeo no­vac od nje­ga. Od­go­va­ra­ju­ći na pi­ta­nje advo­ka­ta Pe­tro­vi­ća, ob­ja­snio je da je vo­đa­ma gru­pa re­če­no da će se na­pra­vi­ti smje­na vla­sti, ali ne na ko­ji na­čin.
–Zna­li su da će bi­ti de­mon­stra­ci­ja i su­ko­ba. Di­kić, Pa­ja Ve­li­mi­ro­vić, Ri­stić i Bo­gi­će­vić tre­ba­lo bi da ka­žu šta je bi­lo i ka­ko je bi­lo jer smo iz­da­ni. Di­kić je znao da će lju­di bi­ti u gru­pa­ma, da će do­ći do su­ko­ba sa po­li­ci­jom, do ula­ska u Skup­šti­nu, i da će DF to da vo­di – tvr­di Sin­đe­lić.

Komentari

Komentari se objavljuju sa zadrškom.

Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.

Prijavite neprikladan komentar našem MODERATORU.

Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem Ombudsmanu.

Dan - novi portal
Predaja pomena on-line

Najčitanije danas

INFO

Cjenovnik i pravila o medijskom predstavljanju u toku kampanje za izbore za odbornike u SO Herceg Novi koji će biti održani 9. maja 2021.godine.

Pravila lokalni
Jumedia Mont d.o.o.

Cjenovnik - Radio D

Pravila o medijskom predstavljanju

Pravila lokalni
M.D.COMPANY d.o.o.

Cjenovnik - Radio D+

INFO

Zaštitnika prava čitalaca Dan-a

OMBUDSMAN

kontakt:

ombudsman@dan.co.me

fax:

+382 20 481 505

Pogledajte POSLOVNIK

Pratite rad OMBUDSMANA

Pogledajte IZVJEŠTAJE

Karikatura DAN-a
Karikatura
Pogledaj sve karikature >>>

Najčitanije - 7 dana


 

Prognoza dana

 



 

Developed by Beli&Boris - (c) 2005 "Dan"