-Priredio:

MILADIN VELjKOVIĆ


Pjesma kneza Mihaila „Svjetski putnik” ima deset katrenskih strofa (40 stihova), ispjevana je u rimovanim sedmercima i dijaloškog je sadržaja, jedna strofa sadrži pitanja autora, a druga odgovore. Knez se u cijeloj pjesmi žali na svoju prognaničku sudbinu, tužan zbog činjenice da će mu grob biti u tuđini, jer je ostao bez svog zavičaja. (Dr Leovac u knjizi objavljuje cijelu pjesmu, a mi ovdje prenosimo poslednju strofu: „Što ja nemam to ne dam,/Zemlje nisam Gospodar;/Jedno srce ja imam,/Od sirote to je dar)”.

Početkom jula je stigao u Hamburg. U ovom „slobodnom i hanezatskom gradu” Mihailo je boravio dvije nedjelje. Bio je zadivljen ljepotama grada na Elbi, mnoštvom kanala, starim četvrtima, posebno očaran brzinom kojom se Hamburg obnavljao nakon velikog požara iz 1842. godine. Upoznajući se sa kulturom, knez je bio gost u čuvenoj Hamburškoj operi, ali i posjetilac Prirodnjačkog muzeja. Nekoliko dana je iskoristio da obiđe i grad Libek, te poznato ljetovalište Travemunde, ne propustivši priliku da posjeti čuveni svetionik, najstariji na njemačkoj baltičkoj obali, podignut još 1539. godine.

Mihailo je 16. jula krenuo iz Hamburga brodom, rijekom Elbom do ušća u Sjeverno more, do ostrva Helgolanda. Pomenuto ostrvo se od 1814. godine nalazilo pod britanskom vlašću, a od 1826. godine je postalo izuzetna atrakcija i poznato odmaralište evropske visoke klase, istaknutih umjetnika i književnika. Knez se na Helgolandu zadržao dva dana, uživajući u čarima „morskih kupatila” i druženju sa istaknutim predstavnicima visoke aristokratije. Odatle je krenuo za Amsterdam, gdje je boravio nekoliko dana. Upravo na obalama Sjevernog mora nastala je njegova druga pjesma „Molitva knjaza Srbskog Mihaila na bregu morskom”.

Iz Amsterdama, preko Haga, Roterdama, Antverpena, Brisela, Kelna, Koblenca i Majnca, knez Mihailo je stigao u Franfkurt. U slobodnom gradu na Rajni, knez je ostao skoro dvije nedjelje. Knez je bio zadovoljan prelijepim okruženjem, dobrom klimom, oduševljen Prirodnjačkim muzejem, ali i mogućnostima da svakodnevno posjećuje pozorište, operu i brojne koncerte. Iz Frankfurta je 18. avgusta 1844. godine krenuo brodom rijekom Rajnom do Bazela. Više od mjesec dana proveo je u obilasku švajcarskih gradova, najviše se zadržavši u Bazelu, Lucernu i Cirihu. Litice sniježnih Alpa često su kneza ostavljale u razmišljanjima o državnom uređenju. Posebno ga ja zanimalo funkcionisanje švajcarskog zakonodavnog i izvršnog savjeta (Tagsatzung), ali i rad švajcarskih kantona i njihovih skupština u cjelini. Iz Švajcarske je krenuo za Trst, gdje je bio oduševljen prijemom od strane tamošnjeg srpskog stanovništva. U Trstu „vrlo sam dobro vreme sve Srbljima obkružen proveo; meni ovo tim više prijatno biva, što na čitavom putu, kog sam do sad učinio, a tako će i na ovom sigurno kog učiniti u nameri sam biti, Srba ne nađo”, pisao je Mihailo. Knez je bio izrazito dobro primljen i dočekan u Trstu. „Mloge je zadobio svojim pametnim vladanjem, baš i one koi su ga mrzili kao nepoznatoga. Jednom rječiju: ostavio je za sobom više prijatelja, nego što ih je mislio imati.” Iz Trsta je krenuo 25. novembra i preko Venecije je, 28. novembra 1844. godine, stigao u Bolonju, gdje se zadržao nekoliko dana. Potom je preko Firence i Rima krenuo do Napulja. Knez Mihailo je drugu polovinu decembra, januar i skoro cio februar proveo u Napulju i Rimu. Želio je da vidi čuvene karnevale i zadivljen je pisao Vuku Karadžiću: „Onoga tutnja i oni ludosti, koji je svaki s najvećom ohotom učastnik, za celo u svetu nema. Hiljade kola pristinule i zaglavile Rimske sokake. Stotine se oka cveća Damama, ili po našinskij k... u kola razbaca, ravno kao i onima koje na balkonima ili prozorima stoje; a ove pak ravnim načinom kavaljerima povraćaju i ne ostaju dužne. Ovako se isto, a i više, žita malo s šećerom posutog, da nije baš sasvim golo potroši, no s tom razlikom, da je ovo samo između kavaljera, isključitelno dama troši, s njime se nikakova galanterija ne vodi, neko koj kome pre i više u oči sasuti, i to s najvećim zorom može. Đađaš i po koja pomorandža, kao i limun u glavu kucne, pa o nju i rasprsne se. Sve se ovo premda ludo, za bon ton, uzimlje koj ovo ne čini i ovome ne podržava, nejma čuvstva niti se taj veseliti zna.” Tokom druge polovine februara knez je obišao i Siciliju, zadržavši se nekoliko dana u Palermu, iskoristivši priliku da obiđe i ostrvo Maltu.


(Nastaviće se)

---