-Piše:

DR ANA M. ZEČEVIĆ


Dramatičnost se postiže u nastavku, pjesnikovom konstatacijom da se sa neba najbolje vidi „kako se roblje previja, kida”. Dramski vrhunac u pjesmi nalazi se na mjestu na kojem je pjesnikova molba zvjezdicama koje su „štrecavi žuljevi na božjoj stopi” – da propuste do robova znake milosti, kao što vladari na zemlji robovima lijepo pričaju priče.

Pjesma Prometej (1863) je oda junaku, neustrašivom borcu, vođi ljudi, robova, junak pred kojim se i bog Zevs povlači koji: „iz božje ruke pehar ispusti,/ od pehara se more zapljušti/ te burnim valom gnjeva studena/ zapljuskuje titanu kolena”.

Iako je vezan za kamen, iako ga zapljuskuju morski talasi i božiji gnjev, ne plaši se Prometej da se bori protiv Olimposa. Koliko god da Zej pušta svoju silu na junaka i prirodu oko njega, toliko ga svaki put dočeka ponosan smijeh junaka. To je legenda koja se pripovijeda. Od tada je orao uvijek u potrazi za ostacima junaka poginulih u polju. Pjesnik upozorava da neće naći traženi plijen jer: „…toliko dobar junak, rob toliko loš, Ne rodi više il’ ne rodi još”.

Kad je 1867. godine turska vojska napustila Vojvodinu, Kostić je spjevao pjesmu Na parastosu srpskog kneza Mihaila M. Obrenovića III, u kojoj „on poziva Omladinu srpsku da suzom zaliva klice semena koje je Knez zasadio u njene grudi” (vidjeti predgovor „Borbeno i tendenciozno dramsko stvaranje“ Živomira Mladenovića, iz knjige Laza Kostić: Okupacija, Beograd, 1977, str. 284–285). Iste godine, nakon što je posjetio Svjetsku izložbu u Parizu, a zatim i Sveslavensku etnografsku izložbu u Moskvi, počinje da radi kao veliki bilježnik Novosadskog magistrata, i na toj dužnosti je bio do maja 1872. godine. U tom periodu nastaje i poema Samson i Delila.

Poemu Samson i Delila 1869. godine šira publika nije shvatila kako je Kostić želio. On je njome simbolički predstavio oslobodilački duh srpskog naroda, ali narod nije shvatio tu vrstu stilizacije, jer, pretpostavljamo, to djelo nije mnogima bilo poznato. Po riječima Vinavera (op. cit. str. 407), ovaj „veličanstven spev” bio je česta tema njemačke romantičarske književnosti, te nije čudno što je i Laza Kostić obratio pažnju na nju. On mora da je bio inspirisan Miltonovom dramskom poemom „Samson Agonistes”, te je želio da napiše, po tom uzoru, poemu koja će oslikati prkos i snagu njegovog napaćenog naroda. Poema je veoma interesantna i obiluje dramatičnim momentima. Prvi dio poeme, o ljubavi majke prema Samsonu, dat je u lirskom osmercu i možemo ga smatrati razvojnim djelom dramske radnje; drugi dio koji opisuje drevni Dagonov hram u Gazi je u epskom desetercu okićenim daktil – stopom. U ovom djelu Kostić razvija dramsku radnju, zapliće je time što plete mrežu oko nesavladivog Samsona, kojim pisac, inače, predstavlja Svetozara Miletića. Tu je obrađen dramski motiv izdaje. Delila obožava Samsona i ne želi da ga izda. Kada ipak odsijeca njegovu snagu – kosu, ona je i ushićena – jer drži u ruci toliku moć, i zgrožena – što ga je izdala.

Samson u tamnici pjeva prijeteću pjesmu – može se reći da je obrađen dramski motiv naslućivanja budućeg, jer se iz te prijetnje naslućuje osveta junaka. Vinaver ovu pjesmu opisuje (na str. 410 pomenute knjige) kao „tešku, gromoglasnu jeku (to je valjda i: srpska narodna pesma, u podsvesti)”. Vremenom Samsonu ponovo izrasta kosa i on se opet osjeća snažnim. Razmišlja o svom narodu. Saznaje da ga je Delila izdala i da se udaje za Askalonskog kneza. Na ovom mjestu u poemi dramsko težište se prebacuje sa mjesta Samsonovog tamnovanja – na hram u Askalonu, gdje se vjenčavaju Delila i knez. Pjesnik ponovo upotrebljava stihove – osmerce za prikazivanje tuđinskog naroda (u odnosu na Samsonovo). U etapi dramske kulminacije, opisana je svečanost u kojoj dovode slijepog Samsona. Njemu srce sve snažnije lupa, strasti, ljubavni nemir i prkosne misli se kovitlaju nekontrolisano. Ima se utisak da to njegovo burno stanje duše čuje i Delila, koja se sakriva iza stuba. Samson odjednom dobija nadljudsku snagu, ljulja stub hrama koji počinje da puca i pada. Sve se ruši i svi ginu, ne ostaje ništa...


(Nastaviće se)

---