-Priredio:

MILADIN VELjKOVIĆ


Drugi svjetski rat zatekao je u Beogradu jednog od najvećih novinara u ovom vijeku – C.L. Sulcbergera (1912–1993). U Beogradu ga je zateklo i njemačko bombardovanje, 6. aprila 1941. godine. U svojim memoarima, Sulcberger je te dane ovako opisao:

„Negdje oko jedan sat poslije ponoći, 6. aprila, platio sam svoj hotelski račun i pritom promijenio na stotine dolara da isplatim velike telefonske račune. Još prije zore hotel „Srpski kralj”, sa svim bogatstvom u njemu, izgorio je do temelja... Prestonica je bila divno seljačko mjesto. Mirisala je po magli, znoju i mesu. Na stotine kola klopotalo je ulicama, a vukli su ih konji ukrašeni praporcima. Rano ujutro ulicama su prolazila stada volova. Čula se stalna škripa malobrojnih automobila, od kojih je svaki imao po dvije trube – jedna je služila za zastrašivanje ljudi i životinja, a druga, ručna, pritiskala se jedanput, dvaput ili triput, već prema tome u kome je pravcu vozač želio da krene. Seljaci iz unutrašnjosti, u opancima, sa šajkačama na glavi, u odijelima i kaputima od domaćeg sukna, s debelim i šarenim vunenim čarapama na nogama, ćuteći su koračali ulicama, praćeni svojim poslušnim ženama natovarenim zavežljajima.

Naveče bih s prijateljima odlazio u jednostavne gostionice što su ih nazivali kafane, hranio se jagnjetinom na ražnju ili ćevapčićima s lukom, i sladio orijentalnim kolačima, a pio sam velike količine crvenog vina i šljivovice, bezbojne rakije od šljiva. Bilo je tu i bezbojnog bijelog vina, koje se proizvodilo u 40 milja udaljenom Smederevu, a koje smo pili i tamo, pod zidanama stare tvrđave na Dunavu, jer je ono gubilo ukus čak i kada se prenosilo na tu kratku udaljenost do Beograda. [...]

U oktobru 1945. godine u Beograd stiže Ilja Erenburg (1891–1967), ugledni ruski pisac, antifašista: čim je došao, otišao je na Avalu i na grob Neznanog junaka položio vijenac. Pjesnik, esejista, prozaista i novinar, Ilja Gligorijevič je jedna od najmarkantnijih ličnosti sovjetskog kulturnog i javnog života. Napisao je pedesetak knjiga, a ovjenčan je i dvjema Staljinovim nagradama.

Dakle, Erenburg je jedan od prvih velikana koji je iz svijeta stigao u prestonicu druge Jugoslavije. Dočekan je sa svim počastima i pažnjom koja se ukazuje uglednicima, pogotovu, u to doba, iz Rusije. „Borba” je štampala plaketu iz njegove knjige „Rat” u 15.000 primjeraka. Na svojim putovanjima kroz razrušenu Evropu, poslije Rumunije, Bugarske, Albanije i Čehoslovačke, stigao je i u našu zemlju. U svoj dnevnik je zapisao: „Zapadni demokrati bili su ushićeni time što u Beogradu postoji bulevar Poenkare i snishodljivo su govorili o `junačkim Srbima`; pritom su revno strigli `bakrene ovce` i `cincane` ovnove. Zatim su zapadne srbofile počeli potiskivati Njemci: oni su uzimali kožu i hljeb, duvan i svinje, a u zamjenu su davali trećerazrednu robu... U Beogradu sam slučajno bio na jednom omladinskom sastanku: buka, pjesme, neprekidno likovanje; govornici ne mogu doći do riječi od raznih usklika i u ovom `živio`ili `dolje` ima toliko samooptuživanja, da čovjek shvata: takve nećeš moći slomiti. Vidio sam vojničku paradu na dan godišnjice oslobođenja Beograda; ispred maršala Tita prolazili su regularni pukovi, teško je povjerovati da je za tako kratko vrijeme stvorena prava armija...”

Ilja Erenburg ovako opisuje atmosferu u jugoslovenskoj prestonici: „Beograd je šaren grad: pored nebodera stoji stara kuća istočnog stila, a u krčmama pjevačica pjeva čas tango, čas sjetne pjesme iz vremena turskog jarma, i to pred mikrofonom... Nekad je riječ `Balkan` bila sinonim nacionalne mržnje, međusobnih ratova, dvorskih prevrata, zaostalosti i divljaštva. Ta su vremena prošla. Balkan sada preživljava epohu kulturnog poleta, duhovnog procvata, stvaralaštva; a ako negdje još postoji `Balkan` u ranijem smislu riječi, onda to nikako nije na Balkanu...”

Sreo se Erenburg, tom prilikom, sa Ivom Andrićem, Milanom Bogdanovićem, Oskarom Davičom... Bio je to, u stvari, početka njegovog prijateljevanja sa Andrićem, sa kojim će se vidjeti kasnije i u Sofiji, pa u Parizu, a onda opet prilikom njegovih kasnijih dolazaka u Jugoslaviju.


(Nastaviće se)

---