Sudeći prema svemu, Nagoje su računale da će im zategnuta međunarodna situacija ubrzo omogućiti povoljne okolnosti, jer će ubrzo početi pobuna unutar Rusije. U februaru 1590. godine Rusija je zaključila primirje sa Švedskom na godinu dana. U maju 1591. godine bilo je jasno da je rat sa Švedskom neizbježan (on je počeo u junu). Šveđani su koordinisali svoje planove sa planovima krimskog hana, koji se u proljeće 1591. godine pripremao za veliku akciju protiv Moskve.

U takvim okolnostima u Ugliču se desio tragičan događaj, Nagoje su ostale bez glavnog aduta.

Carević Dimitrije je obolio od epilepsije, on je dobijao jake napade. U subotu, 15. maja 1591. godine, otprilike oko podne, Dimitrije se igrao pored dvorca sa četvoricom drugih dječaka, njegovih drugara. Oni su vježbali gađanje nožem. Na osnovu toga, kako je izjavila dadilja istražnoj komisiji, koja je poslana iz Moskve, Dimitrije je neočekivano doživio epileptični napad. „On se zaklao nožem, ona ga je uzela na ruke i on joj je umro na rukama“. Dječaci su potvrdili njenu izjavu. Kad se dogodio ovaj nesrećan slučaj, pored Dimitruja nijesu bili ni carica Marija, niti njena braća, oni su istrčali iz svojih soba, kad su čuli vrisku i krike u dvorištu. Nagoje su dugo živjeli u strahu od mogućeg ubistva carevića od strane ljudi iz Moskve i nijednog trenutka nijesu posumnjali da je tu upetljao prste Bitjagovski i da je to njegovo djelo. Mihailu Nagoji je ostalo da ovaj slučaj riješi sa pisarom. Mihail Nagoja je izrazio sumnju na tri mladića (među njima i na sina Bitjagovskog), iako nijednog od njih nijesu vidjeli u dvorištu u momentu Dimitrijeve smrti.

U tom momentu Mihail Nagoj nije mislo samo o kažnjavanju Bitjagovskog. U očajanju on je odlučio, smatrajući da je kucnuo čas za napad, da razglasi da je carević ubijen. Nastala je sveopšta pobuna. Na crkvi Spasitelja zazvonila su zvona na uzbunu, ne čekavši Mihailovo naređenje.

Pobuna je počela. Razjareni ljudi su rastrgli Bitjagovskog i njegovog sina. Većina stanovnika Ugliča nije voljela Bitjagovskog zbog njegovog tvrdičluka, koji je on pokazivao tokom sakupljanja dažbina i poreza. I svi ostali, koji su došli u Uglič, bili su razjareni i takođe su se pridružili pobuni. Rulja je potpuno opljačkala kuću Bitjagovskog, a takođe i kuće nekih drugih vladinih činovnika. Mnogi imućni građani su bili uplašeni i bježali su iz grada. Neke od njih pobunjenici su uhapsili.

Nagoje su, naravno, shvatali da ne mogu da vladaju Ugličem, ako Moskva pošalje vojsku protiv pobunjenika. Zato su oni odlučili da odvuku pažnju Vlade od Ugliča odlučnim akcijama u samoj Moskvi. O tome je morao da se pobrine Afanasije Aleksandrovič Nagoj, brat od strica Mihaila Fjodoroviča Nagoja.

Vijest o Dimitrijevoj smrti i o pobuni u Ugliču je stigla u Moskvu sledećeg dana naveče. Odmah je donesena odluka da se pošalje istražna komisija u Uglič i odred strelaca da se uguši pobuna. Komisiju je predvodio knez Vasilije Ivanovič Šujski. Patrijarh je poslao u svojstvu svog predstavnika mitropolita Helasija. Dolaskom strelaca, a zatim Komisije, neredi su prekinuti u Ugliču. Komisija nije imala zadatak da pravi bilo kakve zaključke, ona je morala samo da ispita svjedoke i učesnike događaja i dostave Vladi izvještaj o svojoj istrazi. Svjedoci su dali razne izjave povodom smrti carevića. Zaključci onih koji su tvrdili da je Dimitrije ubijen, bili su javni. Osim istrage okolnosti, pod kojima je ubijen Dimitrije, Komisija je takođe sakupljala informacije o ulozi Nagoja u pobuni i razlozima pobune građana. Istražitelji su radili u Ugliču do 30. maja i vratili se u Moskvu 1. juna.

24. maja Moskvom su bješnjeli strašni požari, koji su istovremeno potpaljivani u raznim djelovima grada. Ljetopis, koji je napisan poslije kanonizacije carevića Dimitrija, objašnjava požare da je to božija kazna za ubistvo carevića. Ali, u stvarnosti požari su bili rezultat rada onih koji su ih izazivali. Njihove vođe su uhapsili i oni su kazali boljarima da su im za to platili ljudi Afanasija Aleksandroviča Nagoje i da je Afanasije poslao svoje ljude da organizuju izazivanje požara i u mnogim drugim gradovima, među njima i u Čusovi na Uralu.

Preveo sa ruskog i priredio:

VOJIN PERUNIČIĆ

(Nastaviće se)

---