Ustoličenje patrijarha u Ruskoj crkvi je podiglo status Crkve i na međunarodnoj areni i unutar zemlje. To je primjetno podiglo autoritet cara Fjodora, a takođe i Borisa Godunova, koji je vodio pregovore sa patrijarhom Jeremijem. U tom momentu protivljenje nekih uticajnih boljara je popustilo prema Borisu. Kneževi M.I. Mstislavski i V.I. Šujski su, izgleda, bili zadovoljni svojim položajem, kao i Bogdan Beljski, kojega su pozvali da dođe iz Njižnjeg Novgoroda u Moskvu. Ipak, u slučaju bilo kakvih novih komplikacija ili dokaza boljarske opozicije, Boris je računao na podršku novog patrijarha.

Dok bude car Fjodor živ, Borisova vlast će biti čvrsto obezbijeđena. Međutim, ako Fjodor umre i ne bude imao naslednika, potencijalnim pretendentom na moskovski tron se smatrao dječak Dimitrije, uglički knez. Ako bi Dimitrije postao car, glavnu vlast bi zauzeli njegovi rođaci Nagoje, koji su bili ogorčeni otstranjivanjem sa dvora cara Fjodora i protjerani u Uglič. Oni su, očigledno, sa mržnjom govorili o moskovskoj vladi u prisustvu Dimitrija i dok je on odrastao, on je shvatio smisao njihovih riječi. Po Avramu Palicinu, Dimitrijevi rođaci su „ga zbunjivali” i sa sažalijevanjem mu došaptavali da je on protjeram iz Moskve. Zbog toga se u dječaka uvukla mržnja prema savjetnicima cara Fjodora, a najviše prema Borisu i počeo je da pokazuje svoja osjećana u „najvišem stepenu nedoličnog ponašanja” (priča i radi glupost).

Njemac Konrad Busov, koji je proživio jedanaest godina u Moskvi (od 1600. do 1611. godine), priča da je Dimitrije, još od djetinjstva, pokazivao nemilosrdan i surov karakter svoga oca. Jednom je u toku zime naredio svojim drugovima da naprave svi po jednog sneška-belića i zamišljajući te figure da su rukovodeći moskovski kneževi i boljari, on im je posjekao glave, sjekao ruke ili noge, govoreći: „Eto šta ću da im uradim, kad postanem car”. Slične priče su, bez ikakve sumnje, vladini špijuni prenosili u Moskvu. U to vrijeme, zbog toga što su vrijeđali i kleli moskovsku vladu, Nagoje su se bojale da će moskovski agenti pokušati da ubiju carevića Dimitrija.

Na kraju se sva sumnja Nagoja skoncentrisala na pisara Mihaila Bitjagovskog, koji je 1590. godine imenovan za finansijskog inspektora uprave u Ugličkoj kneževini i kontrolora dvorskih posjeda. Postavljeni Bitjagovski je imao pravo da kontroliše novčane isplate Nagojama, što je dovodilo do čestih sukobljavanja između njih i činovnika. Mihail Fjodorovič Nagoj je bio posebno nezadovoljan visinom svojih primanja i zahtijevao od Bitjagovskog dodatna novčana sredstva, a on je odbijao da im isplati novac bez specijalnog odobrenja cara, u vezi čega su odnosi među njima postajali sve napetiji.

Ozbiljno govoreći, Nagojama se nije dopadalo miješanje moskovske vlade u upravljanje Ugličem. Vrijeme nezavisnosti feudalnih kneževina (Uglič je ostao poslednja kneževina) je završeno. Uglič je morao da učestvuje svojim dijelom u državnim potrebama, takvim kao slanje regruta, radne snage i slanje hrane za vojsku. Za to je odgovarao gradski ekonom. Rat sa Švedskom, koji je počeo 1590. godine, tražio je nove vojnike za ratne akcije. Nagoje nisu oslobođeni slanja regruta, iako oni, posebno Mihail Nagoj, nisu željeli da šalju svoje ljude. Bitjagovski mu je prigovorio za nepoštovanje svojih obaveza, što je dolilo ulje na vatru i povećalo mržnju Mihaila Nagoje prema moskovskoj vladi.

Iznervirani miješanjem Moskve u njihove poslove i ubijeđeni u loše namjere Fjodorove vlade u odnosu na Dimitrija, Nagoje su počeli da pripremaju zavjeru. Od svojih doušnika Bitjagovski je saznao da Nagoje plaćaju razne gatare i vračare, od kojih pokušavaju da saznaju, koliko će dugo da žuvi car Fjodor i carica Irina. Bitjagovski je stalno prekorijevao Mihaila Nagoju zbog njegove neodmjerene radoznalosti.

Bitjagovski je, očigledno, sumnjao da se iza susreta sa gatarama krije nešto veoma ozbiljno, ali nije znao u stvari šta se krije. Iz događaja koji su se dešavali bilo je jasno da je krajem 1590. godine plan radnji Nagoja bio spreman i uz pomoć vračara (neke su od njih mogle i da učestvuju u zavjeri) oni su, najvjerovatnije, htjeli da odrede odovarajući momenat za akciju.

Preveo sa ruskog i priredio:

VOJIN PERUNIČIĆ

(Nastaviće se)

---