-Piše:

DR RADOSLAV T. STANIŠIĆ


„Nepobijeđeni” je Rejev drugi film u trilogiji „Apu”. Poslije smrti njegove sestre u prvom djelu „Otac Pankali”, mladi Apu (Pinaki Sengupta) preselio se sa svojim roditeljima u Benares. Dok njegov otac Harihar (Kanu Bannerjee) zarađuje svoj sveštenčki hljeb na obali rijeke Gang, dječak luta gradom, oduševljen bogatstvom prizora i zvukova koje on pruža. Međutim, otac Harihar se razboli od groznice i umre. Apuova majka (Karuna Banerjee) vraća sina u selo u kuću svog svekra, jer nema načina da ih izdržava sama. Jednom probavši život u gradu, Apua više ne može da zadovolji jednostavni seoski život, a lokalni učitelj ohrabruje dječakovu radoznalost i ambiciju. Kada je napunio šesnaest godina, on dobija stipendiju za studiranje u Kalkuti. Uvučen u uzbudljivi život velikog grada, Apu (sada Smaran Ghosal) rijetko i nevoljno dolazi kući. Sarbojaya, bolesna i sama ne želi da opterećuje sina, bojeći se da ga ne ometa u obrazovanju. Konačno, pismo od ujaka dovodi Apua kući, ali jedan dan prekasno. Poslije sahrane, Apu se vraća u Kalkutu, odbijajući da krene očevim stopama i postane sveštenik. Kao što i odgovara središnjem dijelu u trilogiji, „Nepokoreni” je glavni most. Njime se otvara vanvremenski, samodovoljni život sela Bengali, opisan u prvom dijelu, ka uticajima grada koji taj mir remete. Mladi junak je pokazan kako se, razapet između dva svijeta, lagano i sigurno odvaja od roditelja. Kao i obično, Rej ne vara u korist nijednog lika. Mi kapiramo zašto Apu želi da istražuje široki svijet, dijelimo njegov užitak spoznavanja i ličnih dostignuća. Međutim, istovremeno vidimo majčinu bol: prerana smrt joj je uzela ćerku, sada gubi sina. U najdirljivijem trenutku filma Sarbojaya, kojoj se bliži sudnji čas, iščekuje noćni voz za koji misli da će joj dovesti Apua ovaj poslednji put. Voz se čuje u daljini, ona se pridigne nekako na noge, zagledana u tamu noći. Ništa, samo tišina i igra svitaca. Filmski festival u Veneciji je Reja za ovaj film nagradio Zlatnim lavom. Godine 1959. Satjadžit Rej snima „Apur Sansar” („Apuov svijet”). Ovaj film kompletira trilogiju o Apuu koja je Reju donijela svjetsku slavu a indijski film predstavila svijetu. Apu (Soumitra Chatterjee), kome su umrla oba roditelja, sad živi u jadnjikavom stanu u Kalkuti, blizu pruge, pokušavajući da postane slavni pisac. Njegov prijatelj Pulu (Swapan Mukherjee) poziva ga na vjenčanje svoje sestre u malom bengalskom selu. Ali ceremonija propada, ispada da je planirani mladoženja mentalno zaostao. Ako se mlada ne uda u zakazani čas, biće užasno ponižena. Apu se buni, ali bude ubačen na upražnjeno mjesto i odvodi svoju tinejdž mladu u svoju urbanu straćaru.

Uprkos svim neobičnostima, brak je pravi uspjeh. Poslije godinu dana sreće, Aparna (Sharmila Tagore) vraća se kući da rodi dijete. Stiže poruka da je umrla na porođaju. Skrhan bolom Apu odbija da vidi sina. Pet godina kasnije, Pulu ga nalazi u rudniku uglja kako radi i nagovara ga da dođe i preuzme starateljstvo nad djetetom koje je postalo divlje i neukrotivo. Isprva dječak odbija ovog stranca koji se izdaje za njegovog oca, ali postepeno se među njima javlja povjerenje sve dok Apu sa sinom na ramenima ne krene u grad i u svijet. Ovakav kraj, Apu se simbolično vratio u svoje rodno selo i suočio se sa svojim djetinjstvom, na zadovoljavajući način zaokružuje trilogiju i daje joj cikličnu formu mita. Svaki dio trilogije je formiran oko dvije smrti, s tim da je u Apuov svijet druga smrt Apuova. On duhovno umire kada mu umre žena i samo slučaj ga spase da ne izvrši samoubistvo. I sve dok ponovo ne pridobije sina on se ne rodi ponovo. Sredstvo kojim želi da izvrši samoubistvo je voz. Ovdje, kao i u ostalim djelovima trilogije, vozovi su znak za neodoljive sile promjene, razdvajanja i smrti. U srcu ovog filma leži kratki brak između Apua i Aparne. On je kratak i u pogledu minutaže na filmu, traje samo pola sata. Pa, ipak, u njemu se sadrži moćna emocionalna i erotska snaga. To ne znači da Rej ubacuje bilo kakve konkretne ljubavne kontakte jer i da je želio, ne bi bilo izvodljivo zbog indijskih moralnih konvencija. Ali on zato nudi bogatstvo erotskih referenci u momentima kao što je onaj kada Apu, budeći se u krevetu u kome se inače budi sam, dok Aparna razdragana sprema doručak, nalazi ukosnicu (klasična stilska figura – sinegdoha) na jastuku pored sebe.


(Nastaviće se)

---