U izdanju Istorijskog arhiva Beograda i Instituta za noviju istoriju Srbije iz Beograda, prošle godine je objavljena zanimljiva knjiga dnevničkih bilješki Koste St. Pavlovića. Nju su pod naslovom „Kosta St. Pavlović, Dnevnik 1930–1932”, za štampu priredili dr Srđan Mićić i dr Nataša Milićević, naučni saradnici pomenutog Instituta. Imena priređivača, koji spadaju u red istaknutijih srpskih istoričara mlađe generacije, dobro su poznata stručnoj i naučnoj javnosti. Dr Mićić je autor zapažene monografije „Od birokratije do diplomatije, istorija jugoslovenske diplomatske službe 1918–1939”, a dr Milićević je pisac isto tako zapažene monografije „Jugoslovenska vlast i srpsko građanstvo 1944–1950”. Obje ove knjige svojevremeno smo feljtonizovali na ovom istom mjestu, a Mićić i Milićević, pored drugih izdanja, autori su i velikog broja naučnih studija i članaka.

U knjizi, o kojoj je ovdje riječ, Mićić i Milićević su predstavili „dio dnevničkih bilješki Koste Pavlovića iz vremena kada je bio lični sekretar ministra inostranih poslova, a potom predsjednika vlade Vojislava Marinkovića”. Tačnije oni su „priredili samo dvije knjige ukoričenih dnevničkih bilješki koje pokrivaju period od 1. septembra 1930. do 30. septembra 1932. godine”. U uvodu knjige su objasnili i ko je bio Kosta St. Pavlović.

Kosta je bio sin Stevana K. Pavlovića, srpskog i jugoslovenskog diplomate, koji je još iz djetinjstva i studentskih dana bio prijatelj sa Vojislavom Marinkovićem. To je i bio razlog što je Marinković Kostu, koji je završio Pravni fakultet 1927. godine, još kao pripravnika, 1930. godine, odredio za svog ličnog sekretara, što će on biti do 25. jula 1932. godine. Poslije ostavke Vojislava Marinkovića na mjesto predsjednika vlade, Kosta je premješten u Političko odjeljenje MIP-a. U decembru 1933. unaprijeđen je u sekretara MIP-a. Radio je i u poslanstvu u Briselu, a zatim i u poslanstvu i ambasadi u Bukureštu. Priređivači knjige naveli su da je Kosta poslije Aprilskog rata 1941. radio u Londonu i da je bio lični sekretar predsjednika vlade Dušana Simovića i potpredsjednika vlade Slobodana Jovanovića i Juraja Krnjevića, a zatim i lični sekretar predsjednika vlade Slobodana Jovanovića i Miloša Trifunovića. Nakon završetka Drugog svjetskog rata Kosta je kao emigrant ostao da živi u Velikoj Britaniji. Umro je u Sautemptonu 1988. godine.

Kako bi „olakšali čitaocima, posebno širem auditorijujmu, praćenje različitih tema o kojima je Pavlović bilježio podatke i svoja zapažanja”, priređivači su napisali i obimnu uvodnu studiju, objasnivši njenu svrhu: „Studija je posvećena promjenama u državnom i društvenom životu Jugoslavije koje su nastupile zavođenjem šestojanuarskog režima.[...] Analizu smo zasnivali na postojećoj istoriografskoj literaturi i na našim istraživanjima, u kojima smo koristili neobjavljenu i objavljenu arhivsku građu, te dostupnu memoarsku literaturu. Cilj nam je bio da postojeća stručna znanja približimo široj čitalačkoj publici, ali i da prezentujemo naučnoj javnosti djelove naših istraživanja koja pokrivaju određene teme koje u postojećoj istoriografiji nijesu detaljnije obrađivane”.

Upravo, uvodna studija, konkretno njen dio koji govori o izazovima unutrašnje politike u vrijeme diktature kralj Aleksandra Karađorđevića, biće sa značajnim skraćenjima, i predmet našeg feljtona, koji priređujemo po pomenutoj knjizi, a uz ljubazno odobrenje njenih izdavača i priređivača.

Dugotrajna i oštra politička, socijalna i nacionalna kriza, koja je opterećivala Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca/Jugoslaviju od nastanka 1918, doživjela je vrhunac obračunom poslanika u Narodnoj skupštini 20. juna 1928. godine. Tada je radikalski poslanik Puniša Račić ubio više hrvatskih poslanika i ranio Stjepana Radića, koji je od komplikacija kasnije i umro. Izgledalo je da je državna zajednica pred raspadom, a mogućnost da se uspostavi bilo kakav kompromis između političkih aktera nedostižna. Kralj Aleksandar je, stoga, 6. januara 1929. godine zaveo ličnu vlast, ukinuo građansku demokratiju, suspendovao Ustav, parlament i zabranio sve političke stranke.

Pripremio:

MILADIN VELjKOVIĆ

(Nastaviće se)

---