-Piše: SVETISLAV ŠESTOVIĆ

Okupacione vlasti, bez ikakve dokazane krivice, već radi njihove predostrožnosti, počele su pripreme za masovno interniranje stanovništva. Pokušaj ustanka u Vasojevićima 15. juna 1916. poslužio je samo kao povod i izgovor austrougarskim vlastima da sprovedu u djelo akciju koju su ionako namjeravali da učine. Generalni guverner Crne Gore Viktor Veber riješio je da sprovede takve mjere koje će obezbijediti sigurnost austrougarskih vlasti u pokorenoj Crnoj Gori. Interniranje je vršeno selektivno, planirano i organizovano. Pored interniranja intelektualaca i oficira, Veber je donio odluku da se sprovede interniranje „svog sposobnog ljudstva za oružje“. Internirano je samo pravoslavno stanovništvo. Muslimani su većinom bili austrougarski podanici i bili su pošteđeni po svakom pitanju. Vrlo mali broj je interniranih Muslimana. Koristeći svoju poziciju, u svakoj prilici svetili su se pravoslavnom srpskom narodu. U privremene organe mjesne vlasti, koju je organizovao austrijski okupator, bili su postavljeni neki austrofilski raspoloženi Muslimani. Okupator se oslanjao i na one Srbe i Crnogorce koji su mu se stavili u službu. Po onoj narodnoj „zavadi pa vladaj“, okupator je podsticao Muslimane da vrše zločine nad srpskim narodom. U to vrijeme otpočela su po selima i pojedinačna ubistva Srba. Ubice su bile muslimanska ološ, lica sklona kriminalnim radnjama, čije su postupke osuđivali ugledni Muslimani. Tako su, februara 1916. godine, na kućnome pragu, na svirep način usmrtili Neša Joksimovića, prosvetitelja, slobodara i narodnog prvaka vraneškog kraja.

U ovako teškom i žalosnom stanju prateća pojava svih nedaća bila je i velika glad. Hrana se mogla kupiti samo za zlato i srebro. Prehrambeni proizvodi su mnogo poskupjeli. Sirotinja se odala prosjačenju. Za ishranu se upotrebljavalo sve do čega se moglo doći. Spas je tražen u ljuštenju kore s drveća, branju kopriva, srijemuše i drugih trava i lišća, mljela se oklasina i kosti od ajvana. Tako teškom vremenu, ratu i gladi, saveznik su bile i mnoge bolesti. Pored raznih boleština, po zlu je poznata „španjolka“, koja je zatrla mnoge porodice u ovom zatarskom kraju i šire. Groblja su postala tijesna pa je po dvoje sahranjivato u jednu raku.

Švabe su osnovale specijalne logore u Mađarskoj, Austriji, Albaniji i Crnoj Gori. Prve internacije iz Crne Gore bile su iz pljevaljskog kraja. Interniranje iz pljevaljskog sreza bilo je u dva navrata. Prvo je počelo u kraćoj okupaciji Pljevalja 19. avgusta 1914. godine. Drugo masovnije u decembru 1915. godine, u vrijeme opšte okupacije. Što znači da je internacija iz pljevaljskog kraja i Zatarja vršena odmah nakon osvajanja. Prvo su internirani ugledni i imućni ljudi, inteligencija i narodni prvaci. Nakon kapitulacije, okupator je na svaki način nastojao da obezglavi porobljen narod. Masovno interniranje počelo je u junu 1916. godine, nakon pokušaja ustanka u Vasojevićima, koji je poslužio okupatoru za brutalni obračun sa porobljenim narodom. Među intertniranim civilima iz Crne Gore bilo je đaka, studenata, činovnika, oficira i najviše seljaka.


(Nastaviće se)

---

Internirani u logore
U feljtonu donosimo i imena boraca, kao i civila koji su bili internirani: Grujica Grdinić, komandant Bjelopoljske brigade; Sekula Bošković, komandant Prošćensko-baričkog bataljona; Pero Đurišić, komandant Prošćensko-baričkog bataljona; Jovan Šutović, komandir Prve prošćenske čete; Milun Smolović, komandir Druge prošćenske čete; Mileta Zejak, komandir Baričke čete; Janko Čović, komandir Stožerske čete (umro na robiji); Milovan Kljajević, komandir Bliškovsko-kovrenske čete; Milovan M. Joksimović, komandir Vraneške čete; Miloš Bošković, barjaktar Baričke čete; Rade Šestović, barjaktar Stožerske čete; Marko Sekulić, barjaktar Bliškovsko-kovrenske čete; Ilija Konjević, barjaktar Vraneške čete; Đuro R. Krgović; Pero M. Vuković (umro u zarobljeništvu); Vuksan P. Vuković; Vukosav P. Vuković; Golub I. Madžgalj; Lazar Konjević; Radovan Konjević; Gruban Konjević; Mile Konjević; Radivoje Zejak; Grujo Zejak; Mirko Jelić; Boško Šestović (umro na robiji); Tripko Šestović; Milovan P. Furtula (umro na robiji); Boško J. Furtula (umro na robiji); Milivoje Gluščević; Milutin Đ. Grba (umro na robiji); Jovan N. Vuković (umro na robiji).