-Preveo sa ruskog i priredio: VOJIN PERUNIČIĆ

Njegova žena je, za svaki slučaj, ponijela sa sobom sve što je bilo potrebno za njegovu sahranu. Povedena su bila i sva djeca da bolesnik ne bi bio lišen mogućnosti, u slučaju tragičnog ishoda, da vidi svoju djecu u poslednjim trenucima. Stanje bolesnika je bilo veoma teško, on nije mogao da sjedi normalno u kočiji, jer mu je bolesna noga bila presavijena, a truskanje zbog lošeg puta mu je nanosilo nepodnošljive bolove. Na svakoj stanici su ga iznosili na rukama iz kočije. U tako lošem stanju Zasuhin je stigao u Serafimo-Divejevski manastir. Bolesnik je namjeravao da ovdje malo odmori od napornog puta i provede jedan dan i noć. To je bilo 5. juna, na dan praznika Svete Trojice. Počelo je cjelonoćno bdenje i bolesnik je, bez obzira na velike bolove, odlučio da prisustvuje bogosluženju. Donijeli su ga na nosilima iz hotela u crkvu i skoro na rukama ga unijeli u nju. Poslije uzvišene molitve, kad je cijeli narod prišao i poljubio ikonu Svete Trojice, prišao je i bolesnik sa velikim naporima na svojim štakama, uz pomoć žene i drugih, da poljubi prazničnu ikonu i primi miropomazanje svetim jelejem. Kad je poljubio ikonu i primio pomazanje, njegove tužne oči su pogledale Ikonu Majke Božije, koja je stajala u ikonostasu, a ranije je bila u keliji oca Serafima, pred kojom se on tako usrdno molio. U tom momentu bolesnik je osjetio da se čvrsto oslonio na svoju oboljelu nogu i nije osjećao bol. On je podigao svoje štake i bez njihove upotrebe, na iznenađenje svih prisutnih, pošao na svoje mjesto. Kad je završeno bogosluženje, Zasuhin je hrabro ustao na noge i izašao iz crkve, gdje su ga čekale sluge sa nosilima. Ali on nije tražio njihovu pomoć, čak im je dao i svoje štake i do hotela je, na udaljenosti od četvrtine vrste, otišao bez ičije pomoći. Drugog dana je bolesnik opet otišao pješke u crkvu, gdje se pričestio Svetim Tajnama i tog istog dana požurio da ode u Sarov pravo na grob oca Serafima, gdje je odslužio opelo starom monahu. Drugo jutro, poslije bogosluženja, on je pošao na taj iscjeliteljski izvor, čijom vodom je nekim čudom bio spašen od neizbježne smrti. Taj izvor je bio udaljen oko dvije vrste od manastira, ali ga to uopšte nije zamorilo. Ranije on nije mogao da pređe ni preko sobe bez nečije pomoći, a sada je sa lakoćom prešao toliko rastojanje. Vrelo oca Serafima izvire u šumi i vjernici podilaze pod tu iscjeliteljsku struju, skidajući se dogola, a po položaju prilaz izvoru je bio dosta težak. Putem je bolesnik razmišljao da li da izvadi drenove iz bolesne noge. Mnogi su ga savjetovali da to ne radi i on ih je poslušao. Zatim se bolesnik skinuo skroz go i podišao pod vodenu struju. Čim je osjetio na sebi vodu iz hladnog izvora, ta hladna vodena struja je probudila u njegovom organizmu nekakvu olakšavajuću toplinu i on se osjetio jačim. Kad je izašao ispod ledene struje, vidi da nema jednog drena u oteklini, onda je on izvadio i onaj drugi. Drugog dana bolesnik se opet pričestio Svetim Hristovim Tajnama za vrijeme liturgije. Poslije svega toga, Zasuhin je potpuno ozdravio. Tamo gdje je bio otok, stanje se potpuno normalizovalo.

Sin gospodina Zasuhina, osmogodišnji dječak, imao je na glavi mnogo krasti, koje su ga boljele i njega su vodili kod čuvenog profesora za južne bolesti, kod gospodina Polotebnova, koji je, kad je pregledao dječaka, rekao da se njegova bolest ne može liječiti. Zasuhin je poveo dječaka sa porodicom u Sarov. U toku putovanja u Sarovski manastir, 5. juna, na dan Svete Trojice, oni su odlučili da se malo odmore od napornog puta, koje im je „organizovao” otac Serafim i svrate do Serafimo-Divejevske sestrinske zajednice. Tu su saznali od monahinja o zapovijedi starog monaha da treba proći malim jarkom, koji je on iskopao, uz molitvu i, kako je on pričao, tuda je prošla Majka Božija. Cijela porodica Zasuhin je pošla da izvrši zapovijed svetoga starca. Bolesni dječak se, po savjetu monahinje koja ih je pratila, spuštao do dna jarka, brao travu i cvijeće i sve vrijeme stavljao po svojoj krastavoj glavi. Kad je došao u Sarov, on se kupao sa svima zajedno u Serafimovom izvoru i kad se vratio 13. juna kući u Murom, njegova glava se očistila od krasta i gusta kosa je jednako porasla po cijeloj glavi, tako da više nije bilo govora o bilo kakvoj bolesti.


(Nastaviće se)

---