-
„8. jula 1867. godine razbolio se moj sin Aleksandar, koji je imao tri mjeseca. 15. jula, kad sam se vratio iz opštine, u jedan sat poponoći legao sam da spavam i u snu sam vidio starog monaha Serafima u tom istom starom kaputu, koji mi je rekao: ‘On će da ti umre’. Nakon tri dana moj sin je umro. 2. avgusta 1870. godine, u Sankt Peterburgu se rodila moja kćerka Olga. Kad je navršila šest nedjelja, moja žena je otišla kod kume, a ja sam, ostavši kući, zaspao pored kolijevke moje bebe i u snu vidio jeromonaha Serafima, koji je došao kod mene u sobu, u svom seljačkom izlizanom kaputu i rekao mi: ‘Ona ti neće živjeti ni godinu dana’. I stvarno, ona je umrla 20. jula 1871. godine, dvanaest dana prije nego se navršila godina”, stoji u jednom svjedočenju.

„Prvih dana septembra, – pisala je žena gospodina Alferova, – ja sam patila od lupanja srca i gušenja u grudima, jako sam kašljala i imala bolove u grudima, leđima i lijevom boku i cijelo vrijeme sam se liječila, ali mi ljekovi nijesu sam malaksalost u cijelom organizmu, zbog iscrpljenosti ponekad nijesam mogla ni da hodam. U svojim molitvama ja sam stalno molila Majku Božiju i starca Serafima da me iscijele. 4. na 5. avgust vidjela sam u snu starca Serafima u crnoj mantiji i sa epitrahiljom. Prišao mi je, ali ne znam gdje je to bilo, uzeo me je za ramena i doveo u veliku sobu i rekao mi: ‘Nemoj da se plašiš, kćeri moja! Sada ćeš da doživiš veliku radost, sad ćeš da vidiš lik Majke Božije’. Istog momenta čula se velika buka, ja sam osjećala vrtoglavicu zbog iznemoglosti i straha, ali me je pridržavao rukama otac Serafim, i hrabrio riječima: ‘Nemaš razloga za strah!’ Odjednom je buka utihnula, vrata su se otvorila i ušla je žena u odjeći monahinje sa ikonom Majke Božije u rukama, sa njom je bilo dosta ljudi, takođe u odjeći monaha, koji su zastali na vratima. Vidjevši ljepotu, veličanstvenost i božanstvenu dobrotu monahinje, ja sam se jedva držala na nogama od straha, ali su me ruke oca Serafima čvrsto pridržavale. Opet mi je rekao: ‘Nemoj da se plašiš!’ i priveo me je ikoni Majke Božije. Žena u odjeći monahinje, tri puta me je blagoslovila pred pomenutom ikonom i ja sam je poljubila. Žena, koja me je blagoslovila, sjela je na najbližu klupu, a otac Serafim mi je pomogao da sjednem pored nje. Božanstveni izgled monahinje, koja je držala ikonu Majke Božije, posticao me je i nagovarao da je molim za svoje iscjeljenje i da mi dozvoli da joj poljubim ruku (od velikog straha nijesam se odlučivala na to). Ona je, božanstveno se osmjehnuvši, ispružila svoju ruku i rekla: ‘Koliko god želišâ€™. Sa velikim poštovanjem poljubila sam njenu ruku i u mislima nijesam prestajala da je molim za svoje iscjeljenje. Kad su moja grešna usta dotakla njenu božanstvenu ruku, cijela moja duša se napunila neizrecivim blaženstvom, iz kojega me je ‘probudio’ glas oca Serafima, koji je sve vrijeme bio pored mene, sa moje desne strane i rekao: ‘Za sada ti je ovo dovoljno, sada idi, đakon će te ispratiti’. Istog trena se pojavio đakon u svešteničkoj mantiji, kojega ja nijesam ranije primijetila. Đakon je pošao ispred mene, ja sam ustala sama sa klupe i pošla za njim, ne osjećajući nikakvu malaksalost. Prošli smo kroz dosta soba i na kraju me je uveo u malu sobu, koja je bila sva pokrivena ikonama, ispred kojih su gorela kandila. Kad smo ušli u pomenutu sobu, on me je pitao: ‘Znaš li gdje se sada nalaziš?’ Odgovorila sam ‘Ne’. ‘U Kostromi’ – bio je njegov odgovor. Tada sam se probudila. Od velikog straha i radosti ja sam se tresla, kao da imam groznicu i kad sam se malo smirila, odmah sam osjetila olakšanje. Cijeli dan sam se osjećala dobro, a 6. avgusta (po starom kalendaru) na dan Gospodnjeg Preobraženja pošla sam da šetam sa svojom porodicom od Finske željezničke stanice, gdje smo živjeli na dači, i prošetala do stanice Šuvalova na rastojanju od tri vrste i nijesam se uopšte umorila. Zahvaljujući pokroviteljstvu Majke Božije i starca Serafima, ja više ne osjećam iznemoglost i moje zdravlje se naglo popravilo“.

Preveo sa ruskog i priredio:

VOJIN PERUNIČIĆ

(Nastaviće se)

---