-Preveo sa ruskog i priredio: VOJIN PERUNIČIĆ

Godine 1856, sin jedinac vicegubernatora Kostromske gubernije, aktivnog državnog savjetnika A.A.B., imao je osam godina, počeo je da osjeća grčeve i bolove u stomaku. Ta bol je u početku bila dosta podnošljiva, ali se ubrzo iskomplikovala i bolovi su se pojačali uz česte napade. Poslije nekog vremena grčevi su prestali, ali se pojavila nervoza kod djeteta, koje je prije toga bilo veselo i zdravo, pa je odjednom postalo tužno i povučeno. Tuga se stalno pojačavala, a svaki napad je bio propraćen suzama i često mu se pojavljivala pjena na ustima. Na kraju su se pojavili grčevi u disajnim organima. Napadi bolesti su se u toku dana pojavljivali do pet puta, a preko noći dijete je spavalo mirno, ali su se u zadnjem periodu bolesti napadi počeli pojavljivati i noću. Medicinska sredstva nijesu pokazivala napredak u ozdravljenju, pa su roditelji razmišljali o najgorem i samo je ostala još milost Božija, u koju su se mogli ponadati. U to vrijeme dobro poznata porodici monahinja Kostromskog ženskog manastira S.D.D., kasnije igumanija tog manastira Marija, krenuvši da posjeti neke ruske manastire, poklonila je majci bolesnog djeteta žitije oca Serafima Sarovskog. Roditelji su često čitali tu knjigu zajedno, diveći se podvizima starog monaha i djelovanju Božije blagodati, koja se preko njega pokazivala. Dijete je počelo da boluje u julu i bolest je nastavljala da se pogoršava. Jedne noći polovinom septembra dječak vidi svoga Spasitelja u snu u lijepoj odjeći, okružen Anđelima. Spasitelj mu je rekao:

– Ti ćeš da ozdraviš, ako izvršiš to što ti bude naredio starac, koji će doći kod tebe.

Kad se to priviđenje završilo, pojavio se starac, koji mu je kazao da se zove Serafim i rekao mu:

– Ako želiš da ozdraviš, donesi vode sa izvora, koji nazivaju Serafimovim izvorom i on se nalazi u Sarovskoj šumi i tri dana izjutra i naveče tom vodom polivaj sebe po glavi, grudima, rukama i nogama i tu vodu pij.

Taj san je dječak ispričao dadilji, koji je ona prenijela roditeljima, pred kojima je i on lično ponovio svoju priči. Zahvaljujući Bogu za Njegovu milost, roditelji su bili odlučni da se domognu vode i predali su se volji Božjoj, nadajući se da će im Bog pokazati način kako da dođu do nje. Drugo jutro je bolesni dječak ispričao drugi san. Pred njim se pojavila Majka Božija, okružena Anđelima i sa ljubavlju mu rekla da neizostavno mora izvršiti to, šta ga je savjetovao otac Serafim. To drugo priviđenje još je više uvjerilo roditelje u posredovanje oca Serafima i Božije milosrđe prema bolesnom dječaku. Dok su oni raspravljali o tome, kako da dođu do vode, donose im ceduljicu od S.D.D., koja je obavještavala majku bolesnog dječka o svom povratku sa putovanja. Prva pomisao roditelja je bila da zamole D., kako da donesu vode iz Sarova sa izvora oca Serafima. Kao odgovor na tu molbu, ona je poslala flašu vode, koju je nasula na izvoru oca Serafima. Vidjevši u tome posebnu Božiju milost, blagodareći Boga, počeli su da upotrebljavaju vodu po datom savjetu iz sna, koji je dječak usnio. Dječak se postepeno oporavljao i na kraju potpuno ozdravio. Onda su se roditelji, ne zbog sebe, već zbog sina, zavjetovali da će obavezno otići u Sarov i pomoliti na grob oca Serafima. Zbog okolnosti na poslu i u porodici, gospodinu B. se ukazala mogućnost tek 14. jula 1860. godine da ispuni dato obećanje da ode u Sarov. I onda je on svojeručno napisao pisamce nastojatelju Sarovskog manastira o isceljenju svoga sina uz posredovanje blaženog starog monaha Serafima.


(Nastaviće se)

---