-PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ

Cvijanović sve teže izdržava konkurenciju. Pojavljuju se izdavači sa velikim kapitalom koji izdaju udžbenike i popularne knjižice koje imaju prođu kod čitalaca. A on, bez kapitala, bez šićardžijskog odnosa prema knjizi, jedva sastavlja kraj s krajem.

Iz štampe 1925. izlazi roman Branimira Ćosića „Vrzino kolo“. Pisac je u Švajcarskoj na liječenju. Knjiga je stigla u Lozanu i Ćosić zadovoljno poručuje: „Knjiga je ne samo lijepa, nego preko očekivanja lijepa – ja se nijesam nadao tako ukusnom izdanju. Naročito kvalitet i boja korica. Uostalom, Vi ste uvijek imali ukusa i davali uvijek najljepša izdanja.[...]“.

Početkom marta 1925. Cvijanović dobija jedno srdito pismo od vajara Tome Rosandića. Naime, 1920. objavljena je u Zagrebu monografija A. Ujevića „Rosandić“. Knjiga je, pored ostalih, stigla i u knjižaru „Cvijanović“. Ali, očito vajar i knjižar nijesu sveli račune. Rosandić mu piše: „Molim Vas da uredite ovaj ostatak neisplaćenih ili neprodatih monografija tako da mi ih vratite ako ih nijeste prodali, ali ako ste ih prodali da ih platite. Jer tako račun izlazi kako vidite po priloženom Vašem reversu...“

Cvijanović se 1925. preselio iz Knez Mihailove u Palatu Srpske akademije nauka – dobio je lijep lokal. Branimir Ćosić mu želi srećno naselje.

Početak 1926. biće u znaku jednog od Cvijanovićevih autora – na predlog Bogdana Popovića i Slobodana Jovanovića, za dopisnog člana Srpske akademije nauka i umjetnosti izabran je jednoglasno Ivo Andrić. Cvijanović objavljuje zbirku pjesama Tina Ujevića „Kolajna“. Tim povodom Ujević mu piše iz Zagreba 20. marta ljutito pismo: „Poštovani gospodine Cvijanoviću, u današnjem broju SKG („Srpskog književnog glasnika“) vidim na moje veliko čudo oglašenu Kolajnu koja je štampana bez moga znanja, dozvole i u mome odsustvu (kao i dvije pjesme u božićnjem „Vremenu“). Bez obzira na to što knjigu nikako, a pogotovo u tom obliku ne bih izdavao (naslov bi, konačno, imao glasiti „Na vratima Španije“, neke sam strofe htio izmijeniti; te zadržane Sile Bića nadodati), umoliću vas da mi na moje ime pošaljete dotičan broj primjeraka, kao i honorar, odmah po primitku ovoga pisma. Je li ta zbirčica zbilja otštampana? Iznenadilo me da se što ovakvoga dogodilo bez kakvoga prethodnoga razgovora i uputstva. Važno je to naročito zbog ispuštanja, popravke i promjene, a osim toga ovaku knjigu nikada ne bih bio pustio u svijet bez predgovora i komentara. Ali, pošto se sve događa šta imam da kažem?

U očekivanju neposrednog odgovora i pošiljke...“ Cvijanović je, uz objašnjenje, poslao odmah tražene primjerke knjige.

Tin je uporan da od Cvijanovića dobije što više besplatnih primjeraka „Kolajne“ i što veći honorar. Tog aprila 1926. putovaće često pisma na relaciji Zagreb–Beograd. Ljutiće se na Cvijanovića, izgleda s pravom, ali će istovremeno stvarati klimu – da njegova zbirka pjesama bude u centru pažnje. Prihvatio se da da svoju firmu na knjigu pjesama „Krov nad prozorom“ Aleksandra Vuča.

Poljsko-jugoslovenski klub u Beogradu zahvaljuje na darovima – odabranim knjigama koje je izdala knjižara S.B. Cvijanović. Sjetio se svoga nekadašnjeg izdavača i Miloš Crnjanski, koji je stigao u Berlin, na dužnost atašea za štampu pri našem poslanstvu: „... Hvala Vam na sjećanju. Vi ste od najtačnijih, koji mi pišu. Ja sam ležao od gripa skoro mjesec dana.

...Ja bih Vas molio da mi pošaljete račun za poslatog Ljubišu i Vuka, jer sam njih poručio i nije pravo da mi Vi pravite poklone. Dosta je Vaša ljubaznost. Isto tako Vas molim da mi pošaljete na račun, koji ću čim stigne izravnati: Memoare Prote M. Nenadovića (ali potpune), Kunibertovu knjigu o Ustanku (Drugi srpski ustanak), Milićević Život Srba seljaka, Batalakinu Istoriju srpskog ustanka i Tihomir Đorđević Iz Srbije knjaza Miloša. Te knjige su mi potrebne i ja ću ih Vam rado platiti. Potreban mi je Vučićevićev Karađorđe.... Inače živim u Berlinu zbog slabosti prilično povučeno – jedino u pozorište i na koncerte idem. Kad vi budete došli, pokvarićemo i sebe i druge...“


(NASTAVIĆE SE)

---