-Priredio: MILADIN VELjKOVIĆ

Dr Zdenka Marković, zagrebačka profesorka i književnica, nudi za štampanje svoju knjigu bilježaka „Kuća u snijegu”, ali da izađe „pred Božić, tada bi bila aktuelna kao ‘zimska knjiga’”. Cvijanović ponovo pregovara sa Milanom Rešetarom, o novom izdanju Njegoševog „Gorskog vijenca”, s njegovim komentarima.

Vera Škurla-Ilijić, zagrebačka književnica, zapažena po prozi iz dalmatinskog i bosanskog miljea, moli za upravo objavljenu knjigu pjesama Rastka Petrovića „Otkrovenja” i knjigu za djecu Milice Janković „Priroda i djeca”. Napominje: „...jer bi o tim dvjema knjigama vrlo rado pisala. Svagde sam tražila, i u Dubrovniku, pa nema poezije Rastka Petrovića”.
Isidora Sekulić je cijelu jesen 1922. godine ostala u Njemačkoj, na studijama. Sa Cvijanovićem je u stalnoj vezi: „...Ovdje je tma božja našeg svijeta svake branše. Već su dosadni, a smiješni pogotovu. Ne stoji svakome Berlin i inostranstvo...”

Ivo Andrić te godine (1922) još uvijek je u Bukureštu. Nije oduševljen. U oktobru piše: „Dragi g. Cvijanoviću, tek juče sa vam, po g. Đorđeviću, pisao i poslao rukopis za „Glasnik”, a danas sam već depeširao da mi rukopis vratite. Nadam se da ćete depešu primiti prije nego predate rukopis, a u slučaju da ste ga već predali, što ne vjerujem, zatražite ga i pošaljite mi ga rekomandirano.
Potrebno je, naime, apsolutno da u pripovijesti obavim neke izmjene. Htijući koristiti priliku ja sam predao rukopis na hitnji, a sad, prelistavajući rukopis u nečisto, vidim da sve ispravke nijesu obavljene u rukopisu u čisto koji je u vas. – Nadam se da ću ga kroz koji dan dobiti i odmah, ispravljeno, poslati „Glasniku”. Ovakav kakav je sad ne smije u štampu, nipošto.
Tako čovjek, kad nema veće djece kao ostali svijet, onda ima briga sa pripovjetkama koje nikad nijesu dovoljno dotjerane...”
Cvijanoviću piše i Ivo Ćipiko, iz svoga Kaštel-Starog: interesuje se za zdravlje i najavljuje skoro viđenje u Beogradu. I Veljko Petrović čestita Novu godinu i zahvaljuje na pažnji kojom ga je Cvijanović obasipao tokom cijele godine. A ta, 1922. godina, biće u znaku Rastka Petrovića i njegove knjige stihova „Otkrovenja”. Cvijanović ju je štampao u svega 400 numerisanih primjeraka. Pjesnik će svome izdavaču napisati na jednom od primjeraka knjige: „Saradniku na „Otkrovenjima”, najkulturnijem izdavaču jugoslovenskom u znak prijateljstva i usrdnosti. R. Petrović”.
U javnosti će biti i pokuda što je ovo djelo objavio, ali – šta mu sve nijesu prebacivali zbog toga – ta zbirka je jedna od „kamena međaša” u našoj literaturi. Andrić moli za „Istoriju Srba, Hrvata i Slovenaca” Stanoja Stanojevića, a potom poručuje: „Molim pošaljite mojom mami odmah 1.000 dinara. Premješten sam za Trst. Novac ću vam skorih dana predati ili lično ili po prilici. Pakujem se već. Blagodareći na usluzi pozdravlja vas Ivo Andrić”.
Uoči Svetog Jovana 1923, Cvijanovićeve krsne slave, Isidora Sekulić šalje čestitku: „Za slavu vašu vam želim sve što vi sebi želite, i koje iznenađenje. Budite sa vašim djevojčicama zdravi zadovoljni. Neću doći. Bojim se od mnogo naroda. Samo ću pomisliti na vas u vrijeme kad bih zvanično mogla biti i u gužvi...”
Rade Drainac (Radojko Jovanović) objavljuje zbirku pjesama „Erotikon” i svome izdavaču donosi primjerak sa posvetom: „Gospodinu Cvijanoviću, talentovanom izdavaču, eruditi i čovjeku pjesničke duše, s divljenjem R. Drainac”. Cvijanović objavljuje šesto izdanje „Antologije novije srpske lirike” Bogdana Popovića. Dramaturg Narodnog pozorišta u Sarajevu Borivoje Jevtić šalje pozdrave po jednom sarajevskom učitelju.
Rastko Petrović provodi ljeto u Fužinama, sa svojim prijateljem Aleksandrom Derokom: „Ja i Saša ovdje po cio dan beremo ciklame, jedemo jagode i hvatamo rakove. Da li je ladovina kod Vas. Pozdravite mnogo Gospođicu. Gospođi ljube ruke, Vama ih steže Rastko Petrović”.

(Nastaviće se)

---