-Piše: BUDO SIMONOVIĆ
Kad joj je komšija – ustaša Mile Perić, držeći je za pletenice na stijeni iznad jame ponudio život samo da se uda za njega, tada osamnaestogodišnja Danica Bošković, starija sestra sada preminule Milice Maljković, ljepotica za kojom su uzdisali momci u Rujanima, ona se odjednom trgnula i sama skočila u ambis:
– Potpuno obnevidjelu od straha i bola, dovede me na stinu iznad jame. Ne čujem više ni plač ni jauke onih koje dolje privode jami, ni krike jezive onih koji lete u bezdan. Sama ću, vrisnuh i istrgoh se Periću iz ruku...
Više se ničega ne sjećam. Ni kako sam skočila u jamu, ni kako sam padala, ni da li sam negdje okolo udarala prije nego sam pala na dnoâŚ
Sanjam: noć, ja spavam sa majkom, studeno mi, zebu mi noge i leđa. Pokušavam da se pokrijem. Nema ponjave:
– Mama, kud mi odvuče taj biljac (pokrivač, napomena B.S), smrzoh se – zborim majci.
– Kakav biljac, crna nesritnice, zar si živa, mi smo u jami – osvijesti me majčin glas...
A sve ti je to nekakvo božje davanje. Ko može virovati da čeljade može o kapi vode preživjeti misec i po dana pod zemljom, u bezdanici, u kasapnici grdnoj. Četrdes i pet i šest metara jama duboka – tako kazivali oni koji su nas vadili – mjerili konope. Mjerili i neki poslije, a odakle sam ja skočila ima još bar petnaes metra višeâŚ
I ko tu sad može reći da nas nije sačuvala nekakva sila nebeska?
I priču o Daničinoj prije neki dan preminuloj mlađoj sestri Milici, udatoj Maljković, takođe sam zapisao u ljeto 1990. godine u njenom domu u Surčinu kod Beograda.
U predvečerje jednog jesenjeg dana 1955. godine, neko zazvao odozgo iz Dinare, sa vrh Kovioca, i glas otišao u Rujane da je poginuo Mirko Maljković. Plećatog, prkosnog deliju koji se oči u oči trojice nije plašio, našli mrtvoga među stijenama.
Onaj kome je bilo stalo da se oko toga ne diže prašina sve protumačio kao nesrećan slučaj i postarao se da sa Mirkom u grob pođe i tajna o njegovoj smrti. Oni koji su mogli i smjeli nijesu željeli da se oko toga bilo šta ispituje i provjerava, a oni koji su željeli, niti su mogli niti smjeli riječ prozboriti. Ostala je tako samo sumnja da jedna rana na stomaku nije „nesrećni slučaj” i da ovaj gorolom koji je u dušu poznavao planinu, znao svaku škrapu i pećinu, nije mogao napraviti tako fatalnu i kobnu grešku da slučajno izgubi glavu u vrletimaâŚ
Suprugu Milicu (ili Milku kako su je svi zvali) više ništa nije vezalo za Rujane. Shvatila je da je za nju to ukleti kraj i sa troje djece se zaputila u Srbiju. Ostavila je neopojene grobove svojih najmilijih i silne rodbine Lalića koja je završila na ustaškim stratištima u ljeto 1941. godine. Ostavila crne uspomene na ono što je i sama preživjela u jami Ravni dolac, nedaleko od mjesta na kojemu je, eto, petnaest godina kasnije pod čudnim okolnostima skončao i njen muž Mirko Maljković.
Skrasila se u Surčinu kod Beograda. Stekla novi dom i imanje, podigla djecu, dobila fino potomstvo, a rane iz rodnog kraja i dalje su živjele, krvarile i boljele. Grdni ožiljak na desnoj slepočnici, gdje je mozak cijelog života samo koža štitila, bio je jedan od onih vidljivih tragova stradanja koje je preživjela ova tvrda žena, ali su ožiljci u duši bili mnogo dublji i bolniji.
(Nastaviće se)
Bomba Ustaše su i kasnije danima dolazile nad jamu Ravni dolac, predstavljali se kao spasioci i spuštali konope da tobož vade preživjele. Dva dječaka Lalića i seoska ljepotica Sava Vulić se jednog dana prevarili, svezali se spuštenim konopom i pristali da ih izvade iz jame. Dječake odmah ubili i vratili u jamu, a nešto kasnije i zlosrećnu Savu – vratili je golu i izmrcvarenu pošto su je prethodno nad jamom silovali.
Potom su počeli da bacaju bombe i kamenje u jamu kako ne bi ostalo svjedoka. Jedna bomba, ona njemačka sa drvenom drškom, pogodila je Milicu Erceg u pleći, ali nije eksplodirala. Uvjerena da će ona biti poslednja u redu za umiranje, Milica je sakrila bombu od ostalih ispod skuta sa idejom da je aktivira i prekrati muke kad ostane sama među leševima. Kad su ona i ostali preživjeli izvađeni iz jame, bomba je ostala na dnu jame i nađena je među posmrtnim ostacima žrtava koji su izvađeni iz jame tek juna mjeseca 1991. godine.