-Piše: PROF. DR DRAGAN KOPRIVICA

Šolohov je nakon Građanskog rata radio u Moskvi četiri teške godine kao fizički radnik, nosač, zidar i nastojao da se afirmiše feljtonima i pripovijetkama, pohađao književni kružok učeći od Viktora Šklovskog i Osipa Brika i proučavajući arhive o prohujalim godinama ruskog eksperimenta. Nakon „Donskih pripovijedaka“ objavio je i prošireno izdanje iste knjige, „Azurnu stepu“, pa se vratio u selo Bukanovsku, u Vjošensku, gdje ostaje do kraja života. Vratio se svojoj opsesivnoj rijeci, Donu, ljudima sa njegovih obala u želji da opiše kaleidoskop ratnih i mirnodopskih zbivanja svog kraja.

Za „Tihi Don“ se pripremao posebno preko „Azurne stepe“ uz paralele društvenih dešavanja i porodičnih i građanskih lomova. Osnov za ljubavni motiv „Tihog Dona“ nagovijestio je i u jednoj od pripovijedaka, „Žena sa dva muža“, iz koje su mu prototipovi poslužili za oblikovanje likova Grigorija Melehova, Aksinje i Stjepana Astahova. Za ovu storiju neke motive je preuzeo i iz svoje porodične priče.

Glavni likovi romana zahvaćeni su ratnim vihorom i putenom strašću, uz vječiti zov zemlje kraj Dona, i zov srca, dvije tematske okosnice, i dva izvora tragičnih sudbina na fonu ratnih zbivanja, kad su se, pod motom borbe za ideju, za novo društvo, vršili privatni obračuni i namirivanja starih računa daleko od ideala revolucije.

Šolohov je oslikao kozački milje, velike borce u ratu, i marljive ratare u miru, pokazujući da su oni prvenstveno ustali protiv sovjetske vlasti u strahu za svoju zemlju hraniteljicu.

Glavni junak romana, Grigorije Melehov, kobno je raspolućena ličnost između kozačkih konzervativnih nazora o zemlji i novog pogleda na svijet u duhu revolucije, kojim se potire ljudska jedinka. Uz traganja za odgovorima vremena, uz lutanja od bijelih do crvenih i obratno, u nastojanju da odgonetne gdje su oni pravi, Grigorije je opisan kao jedan od tragičnih likova romana, u traganju za ličnom i kolektivnom srećom.

U knjizi je data čitava lepeza tragičnih likova i sudbina, pri čemu se oslikava i cjelokupni tragizam kozaštva. Melehov je impulsivan lik u vlasti putenih poriva, uz naglašene lične vrline pod sjenkom neumijeća da protumači zablude vremena. Uz traganja za pravom stranom sukoba u kozačkoj sredini, on traga i za smislom života na emotivnom planu. Zato je i dvostruko raspolućen: između crvenih i bijelih, a na ličnom planu između dvije žene, supruge Natalije, čiji lik oslikava porodični mir, i Aksinje, simbola emocija i ponora putene strasti. Razapet između rata i mira, i između dva srca, glavni junak biva kažnjen dvostruko: i porazom svoje ideje za koju se borio, i smrću voljene žene. Zato je u romanu i izdignut na nivo tragičnog junaka grčke tragedije, pa je ne samo „bez krivice kriv“, nego je i sučeljen „sam protiv kolektiva“.

„Tihi Don“ je jedan od najvećih romana ruske i svjetske književnosti, stvoren perom umjetnika koji je umio pokazati trijumf ljudskosti i tragediju zabluda ruskog kozaštva u godinama društvenih lomova.

Veličina Šolohovljevih poruka ovim romanom predstavlja i potvrdu da je uspio odgovoriti nobelovskom imperativu da književno djelo bude „najizvrsnije u idealnom smislu“. Pri uručenju Nobelove nagrade u Stokholmu rekao je i ovo:

„Ponosim se što je ova nagrada dodijeljena jednom Rusu, sovjetskom piscu. Ovdje sam da predstavljam mnoštvo pisaca iz svoje rodne zemlje. Takođe sam već izrazio svoje zadovoljstvo što je, indirektno, ova nagrada još jedno priznanje romanu kao književnom rodu. (...) Kakav je poziv, i kakvi su zadaci umjetnika koji sebe ne vide kao sliku boga, ravnodušnog prema patnjama čovječanstva, posađenog na presto daleko iznad žara bitke, nego kao sina svog naroda, sićušnu česticu čovječanstva? Da bude iskren prema čitaocu, da kaže ljudima istinu – što je ponekad neprijatno, ali je uvijek neustrašivo. Da osnaži ljudska srca u vjeri u budućnost, u vjeri u sopstvene sposobnosti da tu budućnost izgrade. Da bude pobornik mira u čitavom svijetu i da svojim riječima budi nove pobornike gdje god da te riječi prodru. Da ujedini narode u njihovoj prirodnoj, plemenitoj težnji ka napretku.“


(Nastaviće se)

---