-Preveo sa ruskog i priredio: VOJIN PERUNIČIĆ

Te iste 1794. godine na njegovo mjesto je postavljen za starješinu manastira zaslužni i časni stari jeromonah Isaija, bivši kum oca Serafima tokom njegovog zamonašenja. Otac Serafim je teško podnio nestanak starog monaha Pahomija, koji ga je volio kao svoje dijete i pod čijim je rukovodstvom prošao sve teškoće i zahtjeve življenja u manastiru i sazrio za život u samoći. Žaleći i oplakujući svoga oca, prijatelja i dobročinitelja, njegova molitva se uzdizala prema Gospodu. Tužan rastanak zauvijek sa ocem Pahomijem, ublažilo je postavljenje starca Isaije za igumana manastira, kojega je otac Serafim takođe mnogo volio i poštovao.

Tako je poslije smrti starog monaha Pahomija, uz blagoslov novog igumana manastira Isaije, svog duhovnog oca, otac Serafim stigao u ćeliju Sarovskog manastira 20. novembra 1794. godine. Da slobodno živi u njoj, on je dobio potvrdu sa potpisom starješine manastira Isaije, koja se i danas čuva u Sarovskom manastiru. Ovako glasi tekst potvrde: „Saglasan sam da jeromonah Serafim iz Sarovskog manastira može nesmetano da živi u svojoj (tj. manastirskoj) usamljeničkoj kolibi zbog nesposobnosti da živi u opštežitiju, jer je bolestan. Zbog usrdnosti prema Bogu i dugogodišnjeg iskušeničkog života u ovom manastiru odobrava mu se da živi usamljen u ćeliji radi Boga i duševnog mira u skladu sa pravilima svetih otaca, a i ubuduće ga ne može niko sprečavati da živi na ovom mjestu i to potvrđujem ja jeromonah Isaija. 20. novembar 1797. godine. Da je sve tačno potvrđujem ovjerom pečata“.

Koliba, u kojoj se stari monah spasavao od bolesti, nalazila se u gustoj i dosta neprohodnoj borovoj šumi na obali rijeke Sarovke, na visokom uzvišenju, koje je bilo udaljeno oko pet vrsta od manastira, odakle je izgrijavalo sunce u toku zime. Ona je bila napravljena od drveta i imala je samo jednu sobu sa malom peći. U sobu se ulazilo preko malog trijema, iznad kojega je bila dograđena nastrešnica. Iza kolibe je bio vrt sa napravljenim lejama. Cijeli taj prostor je bio ograđen drvenom ogradom. Tu se u to vrijeme nalazio i pčelinjak, iz kojega je vađen veoma ukusan med. Uzvišenje, na kojem je bila izgrađena usamljenička ćelija, bilo je smješteno blizu drugih uzvišenja. Nedaleko od oca Serafima, na udaljenosti od dvije vrste od manastira, živjeli su i drugi sarovski pustinjaci u svojim ćelijama u ovoj pustinji: iguman Nazarije, jeromonah Dorofej, isposnik Mark. Cijeli taj ambijent sam po sebi je potsjećao na Svetu Atonsku Goru, na kojoj se nalaze razna uzvišenja, pokrivena šumom, manastirima i usamljeničkim kolibama pustinjaka. Zato je stari mudrac Serafim i nazvao svoje uzvišenje Atonskom Gorom. Pored toga, kao na Svetoj Gori, to uzvišenje je sa jedne strane bilo veoma strmeno. Drugim mjestima ostalih pustinjaka u šumi, u duhovnom smislu, on je dao nazive svetih mjesta. Na tom prostoru su bili: sveti grad Jerusalim, Nazaret, gdje je Sveta Deva Marija dobila radosne vijesti od Arhangela, Vitlejem, gdje se Hrist rodio, rijeka Jordan, gdje je Jovan krstio Hrista, Kedrski brzak, preko kojega je prelazio Spasitelj, Golgota, na kojoj je On bio razapet, Vertograd, u kojem je bio sahranjen i vaskrsao. Takvi nazivi su bili dati raznim mjestima u Sarovskoj šumi radi zanimljivijeg predstavljanja događaja zemaljskog života Spasitelja, Kojega je stari mudrac pokušavao da oponaša i o Kojem je on želio da pipovijeda svima, koji su dolazili kod njega u posjetu po nauk i utjehu.

I stvarno ih je bilo mnogo koji su dolazili kod oca Serafima u njegovu usamljenu ćeliju u gustoj borovoj šumi.


(Nastaviće se)

---