Prohor je proveo osam godina u zvanju iskušenika. Jezikom monaha to vrijeme se naziva vremenom iskušenja, tj. provjere da li je taj čovjek sposoban, koji želi da se zamonaši, da krene putem najsavršenijeg života. Prethodno iskušenje je neophodan uslov i priprema za svakog ko je prelazio iz svjetovnog života na služenje Bogu. U ovim godinama Prohor je već bio ojačao i dovoljno sazrio, jer je sada imao više od 25 godina. Njegov spoljašni izgled u to vrijeme bio je zapažen. Bio je visok oko dva aršina (72,12 cm) i osam veršaka (4,445 cm). Bez obzira na uzdržavanje od jela i pića, obrazi su mu bili punački i prijatne bijele boje, nos mu je bio prav i šiljast, oči svijetlo plave i prodorne, obrve guste, kosa mu je bila svijetlo smeđe boje i takođe gusta. Prohorovo lice je bilo uokvireno širokom lepezastom bradom, a dugi gusti brkovi su se povezivali sa njom na krajevima usta. Iskušenik Prohor je bio fizički veoma jak, a takva mu je bila i tjelesna građa. On je bio inteligentan, maštovit i imao je dar govora. Prohor je na taj način, posvećujući Gospodu sve svoje sposobnosti i snagu, prošao sve stepene iskušenja u manastiru i lično pokazao potpunu spremnost i sposobnost prema zavjetu monaškog života.

Prošavši teška duševna i tjelesna iskušenja, koja mu je slao sam Gospod, on je očistio dušu svoju i srce mu se osnažilo. Još dok je bio iskušenik, on je strogo vodio računa o načinu monaškog života i poklanjao mnogo pažnje isposničkom životu. Nastojatelj manastira, pošto se uvjerio u Prohorovu čvrstu odluku da se zamonaši, založio se kod crkvene vlasti da mu dozvole da ga rukopoloži u čin monaha. Uz dopuštanje Svetog Sinoda, 13. avgusta 1786. godine, on je zamonašen, a jeromonah Pahomije je obavio taj čin. Kumovali su mu veoma cijenjeni oci, stari monasi Josif i Isaija, koji su bili na visokoj poziciji u manastirskoj hijerarhiji poslije igumana. Tokom ceremonije postriga on je dobio novo ime – Serafim (plameni). Na to ime koje je dobio Prohor, bez njegovog znanja i želje, treba gledati kao na odraz mišljenja manastirskih vlasti o njemu lično, jer su oni vidjeli Prohorovu usrdnost prema bogougodnom životu i predviđali još veću njegovu toplinu i ljubav prema Bogu, i zato su mu dali ime Serafim. U spisku svešteničkih lica iz 1786. godine zapisano je da je Serafim zamonašen u Nikolajevskom manastiru u Gorohovu, u kojem je i vođen neko vrijeme. On nije nikad živio u tom manastiru, stalno mjesto njegovog boravka bilo je u Sarovskom samostanu. Primanjem monaškog čina i dobijanjem novog imena, podsjećajući oca Serafima na neporočnost i revnosno služenje Bogu, budili su u njemu želju da sa još većom usrdnošću bude na usluzi Gospodu svom. Ne unoseći ništa novo u svoj isposnički život, monah Serafim je nastavio da radi sve kao što je to radio i ranije, na šta su se već navikli njegova duša i život. Samo su svi koji su ga posmatrali sa strane primjećivali da se prepuštao usamljenosti, da se sve više povlačio u sebe i predavao ispunjenju svog zavjeta, koji ga je povezivao sa njegovim najčasnijim dužnostima.

Te iste 1786. godine u oktobru, monaha Serafima je, uz zalaganje nastojatelja Pahomija, rukopoložio u čin jerođakona preosvećeni Viktor, episkop Vladimirski i Muromski. Dokument o rukopoloženju Serafima u ovaj čin i danas se nalazi, sačuvan u cjelosti, među dokumentima manastira. Sa ovim unapređenjem otac Serafim je dobio nova zaduženja u manastiru. Ujedno sa tim kod njega se još više rasplamsala ljubav prema Bogu. On se potpuno predao, sada novom, uistinu već anđeoskom, služenju u crkvi. Od dana rukopoloženja u čin jerođakona on je, čuvajući čistotu duše i tijela, u toku šest godina i deset mjeseci skoro neprekidno bio na službama u crkvi. Noći za vrijeme praznika i nedjelja on je provodio u bdenju i molitvi, nepomično stojeći sve do početka jutarnje liturgije. Po završetku svake Božije službe, ostajući još dugo u hramu, on je sređivao crkvenu odjeću i brinuo o čistoći oltara Božijeg. Videći njegovu blaženu revnost i usrdnost prema životu monaha isposnika, Gospod je darivao oca Serafima takvom snagom i bodrošću da uopšte nije imao potrebu za odmorom.

(Nastaviće se)

Preveo sa ruskog i priredio: VOJIN PERUNIČIĆ

---