MN: PRIČA U PRODAVNICI

Ušao Radivoje Vujović u jednu prodavnicu u Danilovgradu da bi nešto trgovao. Prodavnica puna žena i čekaju na red da trguju. Čeka i Radivoje. Pustile žene jezik kao što umiju a Radivoje sluša i ćuti. Potraja priča malo duže a u prodavicu uđe žena sa djetetom. Dijete zagrlilo majku a majka čeka na red. Radivoje se oglasi: „Majka uvijek sigurna, a otac nikada”! Neka od žena viknu: „Kako nikada, svako dijete ima oca.“ Potom se oglasi druga žena: „Ima, ima ali kojega”? Ućutaše žene i Radivoje izađe pobjednik jer se žene ćutanjem saglasiše da otac nije nikada siguran.





MN: INTELIGENCIJA

Jedan poznati intelektualac i rukovodilac iz Bjelopavlića za dugo vremena je držao samo jednog vozača njegovog službenog automobila. Malo pomalo oni se sprijateljiše i opustiše da su se počeli šaliti kao da su drugovi po zvanju. Zadovoljan šofer što se druži sa tako uglednim čovjekom i ponosi se sobom.

Nekom prilikom, pri jednom putovanju, vozač u toku vožnje reče rukovodiocu oslovljavajući ga po imenu: „Mene se čini da sam ja malo inteligentniji od kada se družim sa tobom”. Ovaj mu odgovori: „Ja ne znam jesi li ti malo inteligentniji, ali znam da sam ja malo gluplji”.



MN: DUG

Sin Baća B. iz Podgorice, da bi se našalio sa majkom, nekog dana je pozvao majku iz grada, promijenio govor i zaprijetio joj ukoliko joj muž (njegov otac) ne vrati dug od nekoliko hiljada eura, da će im kuću dignuti u vazduh. Majka se prepala i u strahu čeka Baća da mu kaže što je čula preko telefona. Vidje Baćo na telefonu broj koji je koristio „povjerilac” pa ga pozva telefonom a žena Baćova sa nestrpljenjem čeka ishod razgovora Baća i „dužnika.“ Kada se „povjerilac” oglasio šapnuo je Baću: „Tata, ja sam se malo šalio sa mamom”. Baćo mu viknu: „E da ti j.... majku”. Žena Baćova ne znajući o čemu se radi reče Baću: „Tako, tako”.



MN: PRIJATELjICE

U narodu je zapažena izreka da se među ženskim svijetom jedino mogu složiti, ali ne uvijek, samo majka i ćerka. A svekrve i snahe ne tako često. Udomila se djevojka u lijepu kuću i lijepo selo a blizu kuće manastir. Došla majka da obiđe kćer i zasjela na terasu sa njenom svekrvom, svojom prijateljicom i po običaju vode domaći razgovor. Svekrva ne govori ništa loše za svoju snahu iz pažnje prema njenoj majci a svojoj prijateljici. Utoliko se oglasi zvono sa manastira. Sluša majka zvono i kaže ćerki: „Blago tebi, ti sa ove terase tvoje kuće možeš slušati liturgiju da ne ideš u manastir.“ Na to će svekrva: „Boga mi koliko joj je dugačak jezik ona se sa ove terase može i pričestiti”.





MN: KOMŠINICE

Komšinice, naročito ako nema grke među njima vole da se sastaju, kafenišu i traće slobodno vrijeme. Nađu one uvijek za njih interesantu temu za razgovor. Pričaju one o djeci, drugim čeljadima i muževima. Hvale muževe do neba i kunu se u njih.

Dvije takve komšinice su bile sa obale Skadarskog jezera. Počeše one priču koju hranu vole da troše njihovi muževi. Jedna će reći: „Moj muž jede samo hladna jela, vruću hranu ne može obis koliko ni pas.“ Ova draga se zaprepasti pa će reći: „Au, crna drugo, kako to reče za svojega muža? Da sam ja to kazala mojemu mužu on bi digao ćušu kao prase.“



MN: SERVISIRANjE

Pokvarila se kola poznatom titogradskom bokseru Gojku Radunoviću. Odvezao ovaj kola u servis „Bećo Lazović” na Zlatici da mu otklone kvar. Ostavi on kola i dobi odgovor kada da dođe da ih podigne. Budući da su u servisu radili većina njegovih poznanika i prijatelja, to su oni riješili da se sa Gojkom malo našale. Pomiješali mu ovi brzine na kolima i kada je Gojko došao sjeo je u kola i upalio motor i kada je krenuo naprijed kola su krenula natrag. Ubaci ovaj ručicu menjača u rikverc i dade gas a kola krenuše naprijed. Vidje Gojko da su ovi spremili šalu na njegov račun i ćuti. Pitaju ovi sada Gojka kako je zadovoljan sa servisom a Gojko, podgorički mangup im odgovori: „Zadovoljan sam neobično samo mi još obrnite karoseriju“. Ovi se nasmijaše i promijeniše mu brzine na kolima kako treba.

PIŠE:

VOJISLAV VUJOTIĆ

Nastaviće se

---