-PIŠE: VOJISLAV VUJOTIĆ


ČOJSTVO

Restoran „Mediteran“, kanjon Morače, Rijeka Piperska. Restoran je poznat po ribljim specijalitetima, ali samo od ribe iz Morače, koja je nadaleko čuvena, pastrmka i jegulja. Ne vole ljudi tovljene pastrmke, već samo one koje se bore sa moračkim brzacima i koje su specijalnog ukusa.

Došla tu neka družina da se počaste ribljim specijalitetom. Sjedi družina i po običaju traći vrijeme u šalama i smijehu. Ne bi dugo, uđe u restoran neki njihov prijatelj i sjede za drugi sto. Ovi ga zovu da im se pridruži, a on reče da će doći dako mu od njih prione malo čojstva, a to mu jedan od njih odgovori: „Bogami, mi nemamo toliko čojstva koliko tebe fali–.

RUČNA

Ručna kočnica je neophodna stvar svakog automobila jer u slučaju da otkaže nožna, ona spasava vozača nepogodnosti na putu. Zbog toga vozači dobro paze da li im je ispravna ručna kočnica.

Ali, pojedini vozači znadu da se našale na račun ručne kočnice. Vozač Đukić, Vasojević iz sela Veruša, vozio je autobus na liniji Titograd–Sarajevo. Kada je jednom prilikom prošao Plužine i primakao se tunelima koji vode ka Šćepan Polju, primijetio je na sredini kolovoza čovjeka sa natovarenim magarcem. Tuče čovjek magarca, a magarac ni da mrdne, već raširio noge na kolovozu a spustio „sidro“. Zaustavi Đukić autobus, pa promoli glavu kroz prozor i viknu čovjeku kod magarca: „Spusti mu ručnu pa će krenuti“.

OPKLADA

Bjelopavlići vole druženje, a uz druženje i čašu rakije, ali im je najslađe ako su pred njima za mezu suve smokve. Jedna takva družina na Kujavi pila je rakiju, ali sa sirovim smokvama jer suvih nije bilo. Pričaju ovi o koječem i na kraju počeše pričati koliko ko može pojesti smokava. Neko kaže može deset, neko više, a neko manje, i sve tako. Preko puta ovih sjedi pred svojom kućom jedan starac i sluša priču ovih dokonika. Tada im starac reče: „Ja znam jednoga koji može pojesti 250 komada smokava“. Oni mu ne vjeruju i pade opklada. Starac fijuknu i iza njegove kuće se pojavi prasac, a stara upita: „Može li ovaj?“ Složiše se oni da je starac i pobijedio i nasamario ove dokondžije.

SAUČEŠĆE

Vrlo cijenjena osoba baba Jana se pod stare dane razboljela. Ali, baba je imala vrijednu snahu, te je oko svekrve radila kao da ju je rodila. Svakodnevni napor oko svekrve i drugih poslova umnogom je iscrpljivao snahu. Na kraju umrije baba Jana i dostojno bi ispraćena na vječni počinak. Prijatelji koji nijesu znali za njenu smrt dolazili su kod njene snahe na saučešće po saznanju o njenoj smrti. Nakon nekog vremena, dođe kod shane Janine jedna poznanica koja je živjela malo podalje kako bi snahi izjavila saučešće. Čim je došla upitala je snahu: „Počinu li baba Jana?“ Na to će snaha: „Ne ona, bogami, no umrije, a ja počinuh.“

PROBA

Ušao čika Rako Radonjić iz Jare Doline u jednu prodavnicu u Igalu tokom tamošnjeg odmora kao penzioner. Razgleda čika Rako robu u prodavnici da bi ubio dosadu. Gleda on i cijene robe kako bi ih uporedio sa cijenama u Danilovgradu.

Prodavačica nagovara Raka da nešto kupi i ako mu se što svidi da ga prvo proba. Probaj ovo, probaj ono, pritisla prodavačica Raka. Tada joj šaljivi Rako reče: „Ne smije se probati ništa što se prvo neće uzeti.“ „Ma kako ne smije, obavezno se mora probati“, ubjedljivo priča prodavačica. Rako opet po njegovome:

„Jesi li udata"? Ova odgovori potvrdno. „Pa jesu li te probali prije nego su te uzeli“ šali se Rako.

„To su bila druga vremena“, odgovori nasmijana prodavačica.

BOGATAŠ

Jedan Katunjanin je bio i ugledan i bogat čovjek. Bio je human i pomagao narodu, naročito u teškim uslovima života. Ali, kao i svaki ugledan čovjek imao je i pokojeg kritičara jer ljudi znadu da budu zavisni uglednim ljudima. Na nekom skupu narod poče da hvali ovog Katunjanina. Tom prilikom jedan njegov obožavalac istače: "Kada su svi gladovali, on je konjima zob davao.“ I na to neko dobaci: „Znao je on u što će ulagati“ (aluzija na ime njegovih sinova).


NASTAVIĆE SE

---