-Piše: MILICA KRALj

Na jednom od dva naručena portreta, koje je za jedno neobjavljeno izdanje Džojsovih sabranih djela radio slavni Brankusi, vide se spirala i tri veritkale. Vidjevši taj portret svog sina, Džojsov otac je rekao: „Izgleda da se mali dosta promijenio!“

Pisac koji je svojim djelom izvršio veliki uticaj na svjetsku književnost, Džejms Augustus Džojs rođen je 2. februara 1882. godine u dablinskom predgrađu Ratgar, kao drugo po redu od desetoro djece. Školovao se u jezuitskom koledžu, uzimao je i privatne časove u Dablinu. U 13. godini u sastavu na temu „Moj omiljeni junak“ piše o Odiseju. U tom ranom životnom periodu raskrstiće i sa katolicizmom. Zatim se upisuje na Univerizitet u Dablinu.

Prve priče štampaće u jednom poljoprivrednom listu 1904. godine, a te iste godine započinje i autobiografski roman „Junak Stiven“. Pripovijetku „Pokojnik“ engleska kritika proglasiće među najveće pripovijetke 20. vijeka na engleskom jeziku. No prvo djelo kojim je zakoračio u književnost jeste poema „Kurvoskop“.

Juna 1904. godine susrešće Noru Brankl, djevojku plavih očiju i riđe kose, svoju buduću suprugu. Zgodna sobarica Nora Brankl radila je u Dablinu u jednom hotelu, ponekad i za šankom. Iako zaljubljen u nju, Džojs je svojim prijateljima često čitao njena nepismena pisma, koja će mu kasnije poslužiti kao inspiracija za dio romana „Uliks“ za monolog junakinje Moli Blum.

Džojs će već 1904. napustiti Irsku i krenuti u dobrovoljno izganstvo. Prilikom boravka u Puli upoznaće dosta ljudi našeg porijekla: Amaliju Globočnik, Nikolu Vidakovića koji će prevesti jednu njegovu dramu na italijanski, Borisa Furlana. U Cirihu će 1915. sresti pored mnogih revolucionara i Lenjina, i dadaiste. Posle Ciriha odlazi u Francusku i u Parizu će živjeti 20 godina. Mnoge godine, dok nije stekao status poštovanog i priznatog autora, provešće u siromaštvu i dovijanju kako da dođe do novca, baviće se poslom predavača engleskog jezika, studiraće medicinu, pjevaće; pokušavao je i da u Dablinu otvori bioskop i pokenuće novine. No, uz materijalne teškoće, napreduje i njegova bolest, kratkovidost raste, on je gotovo poluslijep, jedva razaznaje predmete i likove. Prijatelji mu pomažu: Jejsts, Valeri, Ezra Paund koji će štampati neke njegove pripovijetke.

Nora nije razumijevala Džojsovu opsednutost pisanjem, pa ga je često pitala zašto upropašćuje toliku količinu papira. Njihova međusobna pisma našla su mjesto u njegovim djelima. Džojs je zahtijevao od Nore da mu piše što bezobraznija, lascivnija pisma. Kad bi odbio obično pismo, bez bezobraznih riječi koje je očekivao, on bi joj slao novčanicu sa zahtjevom: „Piši više i više bezobrazluka, draga!“

1914. objaviće knjigu od 15 pripovijedaka „Dablinci“ u 1.250 primjeraka. Dvije godine kasnije (1916) „Portret umetnika u mladosti“ – autobiografski roman u kome hronološki prikazuje razvoj mladog umjetnika Stefana Dedalusa i njegovo skretanje od religije prema umjetnosti. U ovom romanu Džojs prvi put koristi tehniku „struja svijesti“ koju će u potpunosti primijeniti u romanu „Uliks“ 1922. godine. Prije „Uliksa“ u nastavcima će objavljivati ibzenovsku dramu „Prognanici“ (1918).

I roman „Uliks“ je prvo objavljivan u nastavcima u „Maloj reviji“ u Americi. Zanimljivo je da mnogi američki izdavači, zbog niza skarednih riječi, nisu htjeli da štampaju ovaj roman. Dušan Popović, kako je zabilježila M. Andersen, urednica „Male revije“ piše: „Našli smo jednog Srbina štampara, obrazovanog čovjeka, temperamentnog, koji se razumije u posao... Ah, da, znam da se u Srbiji ljudi ne stide tih riječi, ali ovdje u Americi nije dobro što se ljudi boje riječi, što nemaju prema njima zdrav odnos; u Americi se zbog njih ide u zatvor.“ U Americi „Uliks“ je štampan tek 1933. godine, dok je, recimo u Parizu štampan 1922. godine.

Roman „Fineganovo bdenje“ objavio je dvije godine prije smrti, 1939. godine.

Piščeva životna putanja sva u znaku Odiseja u potrazi za Itakom, okončana je u Cirihu, 13. januara 1941. godine u bolnici Milosrdnih sestara u dva časa poslije ponoći. Sahranjen je na Flunteren groblju.


(Nastaviće se)

---