-PIŠE: PROF. DR DRAGAN KOPRIVICA

Đurićeva poezija za djecu predstavlja kariku koja nedostaje u njegovim Izabranim djelima, jer je dvjema uspješnim zbirkama za najmlađe dao svoj lijep doprinos i ovom, po mnogo čemu specifičnom i zahtjevnom žanru. Njegovo pjevanje za djecu nije u rangu naglašenog bavljenja ovim žanrom, kao što su se svojim opusom deklarisali, na primjer, Ljubivoje Ršumović ili Dragan Radulović. Đurić je u spektru svojih žanrovskih interesovanja bliži uglu Enesa Kiševića, Rajka Petrova Noga i Toda Nikoletića, koji su demonstrirali umijeće ogledanja u različitim pjesničkim žanrovima, i u tom spektru se iskazali i kao vrsni poznavaoci svijeta najmlađih, oni koji znaju da neizvještačeno progovore i dušom djeteta.

Tako se u svom bogatom žanrovskom raznoglasju Đurić legitimisao i kao pjesnik koji umije da razumije najmlađe, i iz ugla mladih naraštaja, onih koji dolaze, sagleda i prošlo, i vrijeme u kojem živimo. Vremenski raspon između njegove dvije zbirke poezije za najmlađe iznosi skoro dvije decenije. Prva, „Milica Slovarica“, objavljena je 1999. u izdanju „Oktoiha“ iz Podgorice, a drugu „Svud me ima, krišom virim“ objavila je Književna zadruga Srpskog nacionalnog savjeta u Podgorici 2016. godine.

„Milica Slovarica“ je i „otvorena“ i „zatvorena“, to jest inventivno oslikana i na početku i kraju djetinjom rukom, crtežima pjesnikove kćerke, Milice, kojoj on, i inače, u poeziji u cjelini posvećuje brojne emotivne strofe. A kroz cijelu knjigu, kao ilustrativni pratioci Đurićevih strofa, slijede maštovite kreacije, sjajne ilustracije Darka Drljevića, te je na taj oprobani način pjesnik sačinio spoj slikovnice i zbirke pjesama za djecu. Time je ostvaren dvostruki vizuelni i sadržajni ugođaj za mlade čitaoce, a preko trideset pjesama, koje osmišljavaju trideset slova ćirilice, ostvaren je i edukativni cilj u pjesničkom bukvaru. Đurićev azbučnik na taj način zadovoljava nužne kriterijume sinteze produhovljenih stihova, edukativnog momenta i finih ilustracija.

Umijećem da progovori dušom djeteta, Đurić je u poetski panoptikum za najmlađe okupio brojne interesantne teme i dječje vizije u tumačenju stvarnosti koja intrigira. Značajno je istaći da kroz svoje pjesme poštuje najmlađe čitaoce i time što njegovi stihovi ne djeluju sladunjavo, već se u njima redovno iskazuje poštovanje prema djetetu, afirmiše domišljatost najmlađih, njihovo drugačije tumačenje svijeta koji ih okružava. Đurić poštuje produhovljenost, svojstvenu samo djeci, onaj drugi ugao, kakav kroz iskrenost i spontanitet promišljanja krasi svako djetinjstvo.

U pjesmama, upravo po redosljedu azbuke, a u slavu ćirilice, autor iz vizure djeteta i dječje psihe tumači prigodno odabrane elemente i pojmove iz stvarnosti, kao što su: Avion, Brod, Voz, Grožđe, Dvorac, Đak, Ekser, Žaba, Zec, Igla, Jaje, Kapa, Lula, Ljuljaška, Miš, Naočari, Njuška, Olovka, Prozor, Ruka, Sova, Top, Ćurka, Uvo, Fenjer, Hljeb, Cipela, Čekić, Džak i Šal.

Na ovaj način autor „dorađuje“ monotoni đački bukvar na svoj poetski način, uz prigodnu edukativnu funkciju i pedagoški pristup učenju, koje obično i biva najbolje kroz igru, a zbirka pjesama za djecu prvenstveno i nosi taj pečat. Đurić u viđenje svijeta očima mladih, što daje pečat zbirci, uključuje drugačije viđenje pojavnih elemenata u dječjem okruženju, slavi pravo djeteta da drugačije misli i zaključuje. Zato već u prvoj pjesmi dijete-komentator spoljašnjeg svijeta „koriguje“ stav odraslih, to jest, oca, koji misli da je protumačio stvarnost za sve uzraste, a dijete i po pitanju prvog slova azbuke „ispravlja“ tatu da Avion nije avion, nego „samo autobus koji leti“.

U pjesmi „Đak“ apostrofirana je vječita čežnja djece predškolskog uzrasta da će i ona jednog dana poći u školu, jer je titula đaka prvaka toliko primamljiva za sve predškolce. U pjesmi „Zec“ mala junakinja, u znak života u urbanoj sredini, daleko od prirode, ističe da joj je od svih zečeva najbliži junak crtanih filmova, Duško Dugouško. U „Igli“ se šalje upozorenje djetetu da se čuva od uboda igle, a pjesma „Jaje“ sadrži humorističko dječije tumačenje nastajanja pilića iz jaja: „Koka nam svakodnevno/daruje po jedno JAJE,/a kad ih negdje skrije/onda nam piliće daje.“; u pjesmi „Kapa“ prisutan je aforistički način razmišljanja u duhu paradoksa, jer djevojčica zahvalno konstatuje: „Mojoj Kapi KAPU skidam/i poklanjam oba uva,/od sjeverca što me brani/i od hladnog snijega čuva.“


(KRAJ)

---