-PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ

U maju 1929. u Narodnom pozorištu u Beogradu je izvedena premijera Krležine najpopularnije drame „Gospoda Glembajevi”, u režiji njegovog prijatelja Branka Gavele, a scenografiju je uradio Krležin odani slikar Ljubo Babić, dok je piščeva supruga Bela (Leposava Kangrga) igrala barunicu Šarlotu Kasteli-Glembaj. Bio je to izuzetan događaj u jugoslovenskoj prestonici.
Početkom 1930. godine „Srpski književni glasnik” objavljuje odlomak iz Krležine drame „Gospoda Glembajevi”. U dnevniku „Pravda”, 24. aprila, pjesnik Rade Drainac reaguje na negativne ocjene na Krležine drame „Gospoda Glembajevi” i „Leda”, u izvođenju Narodnog pozorišta iz Beograda, prikazane u Zagrebu. Drainac ponavlja da je Krleža najveći pjesnik Hrvatske, ako ne i Balkana, i zaključuje: „U našoj literaturi takva konzekventnost još nije poznata. Ništa Krležu nije moglo da prelomi i ako mu podmeću zaludničari Kazališne Kavane ‘udobnost’, ‘bogatstvo’; – on će ostati vječiti radnik, vječiti borac, vječiti nezadovoljnik. U njegovom revoltu leži jedan nov moral, jedna nova Obnova. Literatura Miroslava Krleže sva odiše preporođajem i kao takva, prirodno, ostavlja u bunilu nezadovoljstva sve prijatelje ‘prošlosti’, ‘reda’ i ‘poretka’. Ona je jedan košmar za zastarele, atak na ljepotu za pobornike nekog lažnog estetizma i oskrnavljenje za one, koji su se u literaturi uspravljali. Onaj, koji je podigao zavjesu sa glembajevštine, taj je oskrnavio jednu ‘tradiciju’ i zario pero po sramu, prljavštinama i blatu čitave jedne društvene klase, koje i izvan Zagreba, nažalost, ima u izobilju”.

Najpoznatiji, i najveći, beogradski izdavač Geca Kon 1931. objavljuje „Knjigu pjesama” Miroslava Krleže – to je njegovo prvo djelo objavljeno u Srbiji, ćirilicom.

Stanko Lasić u „Kronologiji života i rada M. Krleže” piše: „Krajem ljeta 1933. Krleža je otišao u Beograd da bi zajedno s Milanom Bogdanovićem pokrenuo novi književni časopis. Vrlo često srijeće se s Petrom Dobrovićem, koji je uostalom i napravio skupni portret buduće redakcije časopisa ‘Danas’. Časopis se rađao kolektivno, iako mu je Krleža bio glavni pokretač i nosilac. Redakcija se smjestila u ulici Zmaja od Noćaja, br. 10. Tu mu je Dobrović u to vrijeme dao jednu knjigu o Paracelzusu... A Juliju Benešiću se javio pismom sredinom listopada iz hotela ‘Rojal’, ulica Kralja Petra 56, gdje je u to vrijeme stanovao. Kaže da je već tri tjedna u Beogradu i ne zna gdje mu stoji glava: Sve to trčkaranje... dogovaranje, osiguravanje tzv. kredita, gubljenje vremena po štamparijama, taj posao oko same stvari, sve to mnogo je napornije nego samo pisanje teksta”.

U Beogradu je 1. januara 1934. godine izašao iz štampe prvi broj časopisa „Danas”, pod uredništvom Miroslava Krleže i Milana Bogdanovića, a sjedište redakcije bilo je na trećem spratu zgrade u ulici Zmaja od Noćaja 10. Među saradnicima bili su još Marko Ristić, Vaso Bogdanov, August Cesarec, Veselin Masleša, Branko Gavela, Koča Popović i drugi. Izašlo je ukupno pet brojeva, a u maju je „Danas” prestao da izlazi.

Mladi pisac-početnik Erih Koš u svojim sjećanjima zabilježio je prvi susret sa Krležom, u vrijeme kada je u Beogradu uređivao „Danas”: „Zajedno sa Milanom Bogdanovićem svratio bi u kafanu ‘Akademija’ u prizemlju zgrade Srpske akademije nauka i umjetnosti, u kojoj se, pijući jednu jedinu kafu, moglo provesti u toplom prostoru cijelo poslijepodne, čitajući novine, igrajući šah... Ovog puta bio je sam. Poznao sam ga po slici koja je bila objavljena u novinama: podeblji, proćelavi čovjek, srednjeg rasta, lica obraslog gustom, crnom bradom. Sa crnim šeširom širokog oboda natučenim na tjeme. Sjedio je neko vrijeme, čitajući novine. Sam. Niko mu nije prilazio. A onda se podigao i otišao...”

U jesen 1936. poručuje Milanu Bogdanoviću da se sprema u Beograd i zato je odlagao pisanje, pa ga moli da mu oprosti „dosadnu, dugotrajnu i nepristojnu šutnju”. I nikad ne zaboravlja – rukoljub gospođi majci...


(NASTAVIĆE SE)

---