-PRIREDILA: ŽIVANA JANjUŠEVIĆ

Jedna od vodećih špijunskih afera s početka 21. vijeka sigurno je ona koju je svojim istupom pokrenuo nekadašnji obavještajac Sjedinjenih Američkih Država Edvard Džozef Snouden (1983, SAD). Kada je njegova akcija postala javna – saradnjom s novinarima, i iz virtuelnog se preselila u realno okruženje, svijet je bio u čudu. Ovaj slučaj nevjerovatnošću podataka zasjenio je mnoge filmske i književne priče, dokazujući još jednom da je život nepredvidljiviji, da je veće čudo od svega što nam nudi umjetnička imaginacija, i da zaista danas, u vrijeme razvijene tehnološko-tehničke revolucije, manje nego ikad, možemo osigurati i zaštititi privatnost. Kada se to prenese na viši nivo, sve postaje ne–izvjesno... O tome piše Snouden u knjizi „Trajni zapis”, koja nije samo „ispovijed” bivšeg „službenika” američkih službi „za prikupljanje podataka”, već i izvor informacija baziranih na neposrednom iskustvu američkog obavještajca.

IZ PREDGOVORA „TRAJNI ZAPIS”

Zovem se Edvard Džozef Snouden. Nekad sam radio za vladu, a sad radim za narod. Tek poslije tri decenije shvatio sam da između toga postoji razlika, a saznanje mi je donijelo podosta nevolja na poslu. Sad sam se potpuno posvetio odbrani naroda od osobe kakav sam nekad bio – od špijuna koji je radio za Centralnu obavještajnu agenciju (Central Intelligence Agency – CIA) i Nacionalnu bezbjednosnu agenciju (National Security Agency – NSA) i mladog tehnološkog stručnjaka koji je krenuo u stvaranje boljeg svijeta. Ili sam bar tako mislio.

Moja karijera u Američkoj obavještajnoj zajednici (American Intelligence Community – IC) trajala je kratkih sedam godina. Na moje iznenađenje, samo godinu dana duže od mog izgnanstva u zemlji koju nisam sam izabrao. Tokom tih kratkih sedam godina, učestvovao sam u najznačajnijoj promjeni u istoriji američke špijunaže, kad se ciljani nadzor pojedinaca pretvorio u masovni nadzor cijelih naroda. U tom procesu, pružio sam svu neophodnu tehnološku podršku jednoj vladi u njenom procesu prikupljanja podataka iz svih digitalnih komunikacija na svijetu, da bi ih vječno uskladištila i pretraživala kad god joj se prohtije.

Poslije napada na Svjetski trgovinski centar, 11. septembra, Obavještajnu zajednicu razdirao je osjećaj krivice jer je dozvolila da se pod njenim budnim okom odigra najrazorniji i najtragičniji napad na Ameriku još od Perl Harbora. Lideri obavještajnih organizacija namjeravali su da izgrade sistem koji će im omogućiti da ih nikad više ne uhvate nespremne. U osnovi tog sistema trebalo je da bude tehnologija, potpuna nepoznanica za čitavu armiju visokoobrazovanih političara i najvećih stručnjaka za poslovnu administraciju. Pred mladim tehnološkim stručnjakom, kakav sam tada bio, širom su se otvarala vrata najtajnijih obavještajnih agencija. Tako je štreber u nasleđe dobio svijet.

Pošto sam u to vrijeme računare odlično poznavao, brzo sam napredovao. Kad mi je bilo 22, NSA mi je prvi put odobrila pristup strogo čuvanim tajnama iako sam bio na najnižem položaju u organizacionoj strukturi. Poslije manje od godinu dana obreo sam se u Centralnoj obavještajnoj agenciji, kao sistem inženjer koji je imao sve širi pristup jednoj od najosjetljivijih mreža na planeti. Jedini odrastao čovjek među nama tokom cijele smjene čitao je džepne knjige Roberta Ladlama i Toma Klensija. Agencije su kršile sva svoja pravila pri zapošljavanju tehnoloških magova. Nekada su agencije angažovale samo fakultetski obrazovane stručnjake, a kasnije, kandidati su morali da imaju status bar vanrednog profesora, a ja nisam spadao ni u jednu od te dvije grupe. Prema svim utvrđenim standardima, ne bi trebalo da mi odobre ni pristup zgradi. Od 2007. do 2009. godine bio sam stacioniran u Američkoj ambasadi u Ženevi kao jedan od malobrojnih tehnoloških stručnjaka angažovanih pod diplomatskom maskom. Zadatak mi je bio da odvedem CIA u budućnost tako što ću sve njene stanice u Evropi povezati na internet, digitalizovati i automatizovati mrežu koju će američka vlada koristiti za špijunažu. Moja generacija nije samo izmijenila proces rada obavještajaca. Štaviše, potpuno smo izmijenili definiciju špijunaže. Za nas, špijunski posao nije predstavljao tajne sastanke ili ugovorena mjesta dostave, već prikupljanje podataka.


(NASTAVIĆE SE)