-PIŠE: SVEŠTENIK DRAGAN STANIŠIĆ

Kada se u svom krsnom hodu litija u Podgorici zaustavila ispred Crkve Svetog Đorđa, narod je pozvan da dođe u još većem broju, da bi zaustavio pustoš pokrenutu upravo od zakonika koji, navodno brinu o dobru građana. Iako je te večeri bilo u Litiji desetine hiljada ljudi, što je bio više nego zadivljujući otpor, već svaka naredna litija je bivala sve veća i veća. Na proslavi praznika Svetog Simeona, izašlo je naroda preko sto hiljada. Takva slika iz Crne Gore pokazala je cijelom svijetu da se ovdje tranzicija počela odvijati u smjeru da se bogatstvo naroda sačuva i oplodi, a ne da se razgrabi.

Pod izgovorom spasa svog državnog modela, najviši zvaničnici vlasti osuđuju litije, misleći da će narod odustati i pustiti da im uzimaju što god hoće, pa čak i ono što se zna da je crkveno i Božje. Pozivali su na dijalog, ali samo tako da bi jače istakli svoj naum o izmjeni crkvenog statusa i nametanja neke svoje vizije crkvenog ustrojstva. Ako su povodom jezika i pisma mogli da preimenuju naziv i ozvaniče to kao zakon, protivno zdravoj pameti, pomislili su da to primijene i na Crkvu. Godinama su se u svojim partijskim forumima izvještili da znaju kako nametnuti narodu sve što hoće. Prevarne riječi o rodoljublju i prosperitetu sve više su zvečale kao potrošene i neiskrene. Nastale su litije u kojima je narod najviše bez riječi hodao i po pedeset kilometara, ne želeći da anatemiše nikoga, već prosto da izađe i predstavi se kako nas ima i da sve znamo. Ko je sve šta uzeo i ponio za sebe – o tome će raspravljati političke partije i nevladine organizacije, ali duša narodna je, ohrabrena Svetim Vasilijem, živnula i, prosto, svi su stali i kazali: Volimo svoje svetinje i niko nema što da ih preimenuje i odvaja od središta koja su svagda, kroz svu istoriju, Bogom blagoslovena!

Jedan umni teolog je rekao da naš narod živi u više država, ali sve nas povezuje jurisdikcija Pećke patrijaršije. Kada se činilo da je ta sila pećkog trona sasvim pogažena, ova litija u Crnoj Gori ga je istakla u smislu blagoslova koji ima veliki značaj za jedinstvo naroda. Ima jedna litija koju su nazvali „Oslobođeni Kolašin“. Nebeski zaštitnik te litije je Sveti Dimitrije, koji pomaže da se savlada neki strašni div (drakon). Značaj Kolašina za litiju je taj, što su ljudi koji su dolazili iz tog grada i hrama posvećenog Dimitriju Solunskom svuda i na svakoj litiji donosili blagoslov tog svetitelja. U knjizi „Kroz tamnički prozor”, u svim svojim pismima srpskom narodu, vladika Nikolaj pominje nebeske zaštitnike koji pomažu čovjeku kad je u nekom podvigu ili strada.

U logoru Dahau, vladika Nikolaj se puno molio Bogu i u tome je vidio spas i za svoj narod. On kaže: „Crkva hrišćanska je porodica Božja koja čuva stara i dodaje nova svjedočanstva. Ta porodica je tako porasla u toku dvije hiljade godina da svojim brojem nadmaša najveća carstva na zemlji” (str. 204).

Naše litije su novo svjedočanstvo o tome koliko imamo ovdje svetinja koje su dragocjena riznica hrišćanske civilizacije. Bez manastira Morače, Pive, Studenice, Gračanice i drugih, kako bi bila siromašna hrišćanska porodica koju pominje sveti Nikolaj!

Vidjećemo kako će se tek pisati hronike ovih litija i nastajati književna djela o ovom slavnom događaju. Vladika Nikolaj bi rekao: „Brate, hodi mudro i ne daj svakome da ti bude Bog! Imaš svoje svetinje, svoju Crkvu i dušu i ko se usudi da ti to pogazi – tvoj je najveći dušmanin! Njega će poraziti Svemogući Bog i ne boj se ako vjeruješ i nosiš Hrista u srcu!”


(KRAJ)

---

Pobjedonosna litija iz Berana
Sada, na kraju, da pomenem i litiju u Beranama, koja je jedna od prvih i po značaju sasvim pokretačka. Tu litiju su nazvali po Đurđevim stupovima pobjedonosnom, jer je njihov zaštitnik Sveti Georgije Pobjedonosac. On pomaže da izbodemo i oborimo svaku aždaju koja nas davi. Kao najstrašije i najopasnije aveti, javljaju se aždaje zvane mržnja, gordost, lakomost, razvrat, zloćudnost, laž i dr. Litija u Beranama je velikomučenički i pobjedonosno istakla sva svoja krsna znamenja i odvratila napad onih koji bi da gaze svetinje.