Puno neosjetljivosti za Crkvu pokazuju često baš oni koji najviše mogu da učine i pomognu. Ali, danas takvi u Crnoj Gori ne samo da neće da pomognu, već sa pozicija vlasti iznalaze neke zakonske odredbe koje parališu crkveni život. Kažu da Crkva ne plaća porez državi, da ne ispunjava ni druge važne uslove povodom raznih doprinosa. Upravo, kad sve to objave, trebalo bi da odgovore – zašto je Mitropolija u njihovoj državi toliko siromašna da sve to nema odakle da plaća. Nema odakle, jer puno izdvaja za pomoć ugroženim i osiromašenim, koji nemaju neku perspektivu da u ovom društvu žive od svoga rada. Narodne kuhinje smo osnovali jer sama država nema brigu za toliko gladnih koji im se uzaludno obraćaju. I sada, ovi naši zakonici toliko idu daleko, da hoće tim izgladnjelima i ojađenima da uskrate to što dobijaju od Crkve, da bi sve uložili u svoju privatnu državu.
Kada je nedavno zakazan moleban u Cetinjskom manastiru i najavljena litija, nastale su strašne reakcije crnogorskih nacionalista i samog državnog režima i zahtjev da se otkaže krsni hod kroz Cetinje. Vladika Nikolaj bi rekao: „Tako biva kad god zalutali ljudi izgube put i vođstvo i mir i razum” (str. 170). Ipak, molebani su vršeni usrdno i sveštenoslužitelji su se molili za prosvećenje i spasenje svih. Na toj službi pjevala su i djeca iz Bogoslovije. Nigdje im nikad nije bila uskraćena sloboda kretanja, osim toga dana na Cetinju. Sveti Petar Cetinjski je zaštitnik ove djece i prati ih u svim njihovim podvizima. Danas, širom svijeta, imamo sveštenike koji su stasali upravo ovdje kraj Cetinjskog manastira i naučili da služe Bogu i svom narodu. I nema nijednog od njih koji je to zaboravio, već sa svih strana svijeta sada daju molitvenu podršku litiji. Svi su osjetili da se dogodilo nešto neočekivano, da je Bog pružio svoju ruku na Crnu Goru i, kad se činilo da je sasvim nadvladala nepravda, podigao se narod da brani svoje svetinje.
Vladika Nikolaj u knjizi „Kroz tamnički prozor” kaže da kad neko otpadne od Hrista to je najstrašnije zlo. Zbog oholih i grabljivih dolaze nevolje. Sve svoje sile čovjek može iskoristiti na dobro, ali i na zlo. Otimanja, ubistva i bogohulstva nastaju kad se pomuti čovjekov razum i umrtvi savjest. To se dešava kada nastanu zla vremena nevjerovanja i otpadništva od vjere. Crkva objavljuje da je svaki dan dobar, ako se blagodari i služi Bogu. Sva naša zaštita i odbrana od neprijatelja kroz vjekove oslanjala se na Božiju pomoć. Osnovna misao Nikolajeva je da od Boga zavisi svako dobro djelo. Neki prosvetitelji su tvrdili da sve zavisi od čovjekovog podviga, i to su nazvali humanizam. Takav pokret je imao svoju energiju, ali bez Premudrosti Božije čovjek, ma koliko isticao svoju ulogu, na kraju se i sam okrenuo protiv sebe i protiv drugog. Čovjek je postao čovjeku vuk, u smislu da je postao kao neka zvijer koja nema druge dimenzije života, osim pukog opstanka u svome staništu. On navodi riječi proroka da Višnji vlada carstvom ljudskim i daje ga kome hoće (Dan. Gl. 4) i kaže, teško čovjeku koji se odriče Hrista pred ljudima zbog ništavnih stvari bogatstva i vlasti.
Treba se truditi svim djelima, mislima, riječima i molitvom da imamo Boga uza se. Kada su krenule litije po svim gradovima Boke kotorske, sveštenici su u svojim besjedama najviše naglašavali to da je sila Božija uz nas, jer smjelo i slobodno idemo u litijama, ne stideći se da pokažemo kako smo Crkva Hristova. Iako je bivalo prebrojavanja – ko i zašto ide u litiju, nigdje kao na Primorju nije bilo toliko upornosti i odvažnosti da litije svi moraju poštovati. S ponosom su išli pred manastire – Savinu, Lastvu Grbaljsku i dr. i slali poruke da ne daju svoje svetinje. Program koji je izvođen bio je uvijek bogat muzičkim prilozima, a najviše na temu odbrane Kosova i Metohije. Podršku litiji dali su i predstavnici drugih vjerospovijesti.
PIŠE: sveštenik
DRAGAN STANIŠIĆ
(NASTAVIĆE SE)

---