-PIŠE: SVEŠTENIK DRAGAN STANIŠIĆ

Mi danas oživljavamo uz znamenja koja su pobjedonosna, u smislu duhovnog preporoda i zajedništva u Hristovoj pobjedi nad smrću. Narod hoće, svima koji razumiju, da ovim litijama kaže da ima pouzdanje u Boga živoga više nego li u nemoćne i smrtne ljude koji nemaju duha razuma i premudrosti. Dan u kojem će Gospod biti uzvišen ovdje je već svanuo – kroz predivne i veličanstvene litije. Slika litije na Žabljaku, kada se narod kroz sniježnu oluju kreće put svog hrama, obišla je i zadivila sav evropski svijet.
Kada piše o Evropi, vladika Nikolaj je poziva da vidi kako srpski narod zna da ispovijeda Hrista i koliko je blizak Njegovom golgotskom raspeću, ali i vaskrsenju. Evropa se, po njemu, zagledala u Pontija Pilata, pa okreće glavu i pere ruke kad neko nevin strada. „Licemjerje i pokvarenost društva potiču od lažnih učitelja i pogrešnih riječi”, kaže Nikolaj. „U kulturnim narodima našeg vijeka javili su se bezbrojni učitelji. Oni su potisnuli i odgurnuli pravog učitelja Hrista. I kako su koga uši svrbjelež, tako su mu oni riječima svojim češali uši, za pare, za čast, za vlast, za slast. Neprestano su se učili no nikako nijesu mogli dokučiti šta je istina” (str. 48). Ovdje on podsjeća na jevanđelsku sliku – kada je Pilat pitao Hrista šta je istina, a On ćutao. Ćutao je – jer je pitanje bilo pogrešno postavljeno. Do pravog smisla istine dolazi se kroz pitanje: Ko je istina? – Isus, ovaploćena ljubav, Sin Božiji objavljuje da je najviša istina Bog, kao vječna ljubav prikovana na krstu.
Ono što je novozavjetni čovjek imao kao najdragocjeniji domet vjere je – da istinski smisao ima personalno svojstvo i da mi u tom smislu participiramo u životu Crkve, afirmišući i svoju ličnost do sticanja vijenca vječne slave u Hristu. Svaka slava mimo Hrista je prolazna. Hiljade knjiga i novina radije pišu o prolaznoj slavi zemaljskih silnika, nego li o vječnoj slavi svojih svetitelja i dobrotvora. Evo, povodom ovih litija, imamo da svi mediji prenose pohvale koje narod kliče svojim svetiteljima i učiteljima koji su se uzvisili do Nebeskog carstva Hristovog. Nikolaj je u Dahau, moleći se Hristu, vjerovao da će se u budućnosti jednog dana dogoditi i to da na sve četiri strane svijeta odjekne glas radovanja njegovog naroda, koji brani svoje svetinje. U tom smislu, pojavila se na društvenim mrežama i jedna poruka koja prenosi proroštvo jednog od najvećih monaha u Pravoslavlju, oca iz Grčke, starca Porfirija: „Život Crkve u srpskim zemljama će se obnoviti i pravoslavna pobožnost u srpskom narodu ponovo će procvetati, uprkos dugotrajnom duhovnom pustošenju tokom 20. vijeka. Vidim Hrista kako hodi Srpskom zemljom i odabira one koji su njegovi”. Kada neki kažu da je malo onih koji su u litijama, oni, u stvari, daju podsticaj koji je istakao i Porfirije – da se uveća broj onih koji će se naći da su Hristovi. Svi govornici ispred hramova, obraćajući se učesnicima litije, istakli su želju da se svi zajedno nađemo kao Hristovi. Sveti Nikolaj kaže: „Hristovo breme je trpljenje što vodi krajnjoj pobjedi, grešničko je breme nestrpljenje što vodi očajanju” (str. 57).

(NASTAVIĆE SE)

---

Piperska litija zadivila Podgoricu
Jedna od litija, koja je krenula iz Pipera, od Manastira Ćelija Piperska, mjesta gdje je nedavno postavljen spomenik stradalom Dušku Jovanoviću, imala je podršku i učešće monahinja, sestara iz manastira, koje su pjevale tokom cijelog puta do Hrama Hristovog Vaskrsenja crkvene pjesme i molile se za blagoslov i spasenje svih. Uzor najvišeg trpljenja i smirenosti, ljubavi i žrtve, naš narod je uvijek imao u obiteljima svojih manastira. Sam Sveti Vasilije gradio je svoj manastir i pomagao drugim manastirima. Ostrog je tokom tri vijeka pomagao da se mnogi manastiri i crkve, ne samo u današnjoj Crnoj Gori već i sve do Hilandara i Jerusalima, obnove što više. Sveti Stefan Piperski, koji je sledbenik Svetog Vasilija, branio je pravoslavnu vjeru od krivotvorenja i u svoj manastir stalno privlačio nove podvižnike i monahe – da slave istinitog Boga i utiču na preporod naroda. Piperska litija zadivila je Podgoricu brojnošću i ljepotom krotosti i pobožnosti.